decenije - Danas

65 downloads 160 Views 7MB Size Report
3 јан 2011 ... nijansu zlata propu{tenog kroz pasionirane juvelirske ruke. .... od pedeset radova koje je ona stvarala du`e od ... U `elji da prenese prisustvo.
ng

LI^NOSTI I DOGA\AJI

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

decenije

\IN\I] LI^NOST DECENIJE

II

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

LI^NOSTI I DOGA\AJI

decenije

Neprolazna zasluga \in|i}a jeste ta

uz ovaj dodatak [ta je donela prva decenija Tre}eg milenijuma? Nikad nije lako odgovoriti na ovakav tip pitanja. Glavnom se te{ko}om smatra to {to nema dovoljno rastojanja od epohe da bismo je valjano ocenili. Iz toga razloga – a i iz `elje da ne budemo pretenciozni - odlu~ili smo se za jedan niz posrednih odgovora kroz izbor nekoliko li~nosti i doga|aja koji na karakteristi~an na~in odslikavaju procese istorije koju `ivimo. LI^NOST DECENIJE u na{em izboru je Zoran \in|i}. Rekli bismo da oko toga ve} du`e nema velikih dilema. Autor teksta povodom ovoga izbora je advokat Sr|a Popovi}, i sam prominentna li~nost na{eg doba. POLITI^AR DECENIJE je Boris Tadi}. Mo`da oko ovoga izbora ne}e biti naj{ire saglasnosti, ali je na{a procena da su du`ina njegove vladavine, njegova politi~ka inspiracija koja uglavnom po~iva na \in|i}evoj zaostav{tini, i, naro~ito, istorijski potezi vezani za pomirenje nacija u regionu zava|enih tokom ratova devedesetih, dovoljan razlog da zaslu`i ovu proklamaciju. Autor teksta je vode}i zagreba~ki novinar Denis Kulji{, autor krle`ijanske snage, solidan poznavalac srbijanskih prilika. ISTORIJSKI DOGA\AJI DECENIJE nesumnjivo su nastanak poslednjih dr`ava Balkana: Crne Gore, Kosova i Srbije. Crna Gora povratila je svoju samostalnost referendumom, Kosovo jednostranim progla{enjem nezavisnosti, a Srbija je ponovo postala nezavisnom sticajem prethodne dve situacije. U vezi sa Crnom Gorom govori li~nost – biznismen Du{ko Kne`evi} - koja metafori~ki predstavlja njen novi istorijski po~etak; u vezi sa Kosovom intervjuisali smo prekaljenog separatisti~kog borca Adema Dema}ija; najzad, princ Aleksandar Kara|or|evi} napisao je za nas tekst o tome {ta bi monarhija eventualno zna~ila za novi identitet Srbije. I pored svih kontroverzi, nije bilo mogu}e ne oceniti Milorada Mi{kovi}a i njegovu Deltu sredi{njim pojavama u srpskoj privredi pro{le decenije. U biomedicini to je svakako dr Miodrag Stojkovi}, kao {to su u likovnim umetnostima i muzici Marina Abramovi} i Isidora @ebeljan. Zajedni~ko im je internacionalna slava koju su stekli. Na istome kriterijumu u na{ je izbor u{la i \ur|a Stojiljkovi}, supermodel ~ije se perspektive tek otvaraju. DRU[TVENI DOGA\AJ DECENIJE bila je Teslina godi{njica (2006). Povodom nje i nove fascinacije Teslom – koja je prekrila pro{lu deceniju – pi{e knji`evnik Vladimir Pi{talo, koji je za roman Tesla, portret me|u maskama dobio NIN-ovu nagradu. U narodnoj muzici LI^NOST DECENIJE je truba~ Dejan Petrovi}. Junak Gu~e, muzi~ke industrije i izvo|a~ke scene uop{te, nije mogao biti zaobi|en u na{em izboru. Najzad, mi, tj. {tampa: upadljivije pojave nije bilo od tabloida. Ro|eni na ovome tlu sa ]uruvijom u prethodnoj deceniji (Dnevni telegraf) oni su procvetali u ovoj. Insajderski, o njima pi{e na{ Dragoljub Petrovi}.

NAPOKON: skre}emo pa`nju na novogodi{nji feljton Adama Mihnjika. Na na{e tra`enje da nam jednim tekstom dadne ocenu decenije koja je pro{la, poslao nam je ranije napisan rad, za koji je u propratnom pismu naveo da – mada govori o Francuskoj revoluciji zapravo govori o na{em vremenu. Sasvim je aktuelan, ka`e nam glavni urednik Gazete Vibor~e, i legenda poljske disidentske scene u komunisti~ko doba. Zbog obima drugi deo ~ita}ete u na{em Bo`i}njem broju. Urednik ngDanas: Radivoj Cveti}anin z Grafi~ko oblikovanje: Zoran Spahi}

{to je formulisao novi dr`avni koncept: Srbija u Evropi

pi{e Sr|a Popovi}

ZBOGOM SRPSKI KENEDI na Oktobarskom salonu

\IN\I] I

ako je ubijen samo dve godine nakon izbora na mesto premijera,

Na Oktobarskom salonu 2010. jedna od najzapa`enijih instalacija bila je ona Zorana Naskovskog „Smrt u Dalasu“. Kombinacija filmskih snimaka Kenedijevog ubistva i guslarske jeremijade sa ovih prostora spojila je dva sveta i dva vremena u jedinstvenu, impresivnu sliku. Kao elementi instalacije date su novine koje su objavile dramati~ne informacije o atentatu, ali je data i naslovna strana na{ega Danasa – vanrednog broja posve}enog sahrani Zorana \in|i}a, koja je {tampana ~etiri decenije kasnije. Kako je nastala na{a naslovna strana? Urednik vanrednog broja Radivoj Cveti}anin (na fotografiji uz eksponat na Salonu) zamolio je urednika fotografije Danasa Stanislava Milojkovi}a da poku{a na \in|i}evoj sahrani napraviti ne{to poput slike koja je ostala ne samo u ameri~koj nego i u istoriji sveta, kad se, naime, @aklina Kenedi sa sinom opra{ta od JFK. Stanislav je uspeo. Mi smo, onda, i naslovom u vanrednom broju potencirali vezu `ivota i smrti dvojice lidera koji su ubijeni, Kenedija i \in|i}a. Zoran Naskovski produbio je tu metaforu. Fotografija Ru`ica (\in|i}) sa decom, ostaje dakle da `ivi.

zlo~inu, kako bi to Zakon zahtevao. Ne postoji kazna kojom bi bio vaspostavljen takvim zlo~inom naru{eni pravni i moralni poredak. Posledice su nepopravljive. Pravda je gotovo nemogu}a. I zato, takav zlo~in ne izaziva pravedni~ki gnev, bes, osvetoljubivost takav zlo~in izaziva samo tugu: sada je kasno, u~injeno je ne{to stra{no i nepopravljivo.

Zoran \in|i} se s pravom mo`e smatrati ~ovekom protekle decenije. Pre svega zato {to je, uprkos otporima, iz manjinske pozicije, poku{ao da izvr{i radikalni raskid sa prethodnom decenijom, mo`da najgorom decenijom u istoriji Srba. Taj raskid simboli~no je predstavljen predajom LI^NOST Slobodana Milo{evi}a Me|unarodnom sudu u Hagu: nezaboravnom To ose}anje simbolizuje ~etvrta slikom pogru`enog zlo~inca i slika: beskrajna tiha kolona stotina bahatog diktatora koga ~uvari u no}i hiljada koja u bolnoj ti{ini ispra}a sprovode preko onog sablasnog dvori{ta u kov~eg Zorana \in|i}a, prvog demokratski zatvorsku }eliju [eveningena. Bio je to prizor koji izabranog premijera i ~oveka koji nam je je pru`ao nadu da se srpsko dru{tvo nalazi na nasmejan obe}avao da }emo se „sresti u dobrom putu ka punoj moralnoj, politi~koj budu}nosti“. Evo te budu}nosti, ali njega u njoj obnovi, ka boljem `ivotu i osloba|anju od te{ke nema. istorijske hipoteke zlo~ina. Pa, ipak, se}anje na \in|i}a ne bi smelo da se Ispostavilo se da }e ga to ko{tati `ivota. Jer, ta iscrpljuje samo u, svakako razumljivom i ista slika u jednom segmentu dru{tva i dr`avnog opravdanom, ose}anju velikog gubitka. To bi bila aparata izazivala je sasvim druga~ija ose}anja: samo jo{ jedna nepravda u~injena prema njemu. poraza, gneva i straha. Milo{evi} je imao mnogo @ivot se pojavljuje u mnogo oblika, a za `ivot sau~esnika. Oni su njegovu predaju proglasili ~oveka je karakteristi~no da ponekad traje i posle dr`avnim udarom, sramnim ~inom i izdajom. Po biolo{ke smrti, u mislima, re~ima i delima koje njima je izborni poraz Milo{evi}a predstavljao nastavljaju svoj `ivot u nama. samo redovnu smenu vlasti, personalnu promenu koja ne ugro`ava kontinuitet politike i Mislim da je to imao na umu i sam \in|i} kada koja ne}e postavljati pitanje odgovornosti je, kratko vreme pre ubistva, poslao poruku („revan{izma“) za po~injena nedela. svojim budu}im ubicama: „Ako mislite da }ete zaustaviti Srbiju time sto }ete mene ubiti grdno Druga, i sasvim druga~ija slika - koja tako|e se varate“. Ova poruka je zna~ajna na dva na~ina: ima svoju simboliku - jeste ona koju opisuje prvo, njome je \in|i} svoje ubice, sve svoje filmski reditelj Goran Markovi}: ubice, otkrivene i jo{ neotkrivene, pravilno ozna~io kao one koji bi `eleli „da zaustave Srbiju“, „Kad god pomislim na Zorana \in|i}a setim dakle, definisao motiv svog budu}eg ubistva, i se onog kadra, snimljenog no}u, u kome on drugo, ostavio svima nama u amanet da ne dolazi me~ki na rupu, to jest prelazi nekih dozvolimo da „Srbija bude zaustavljena“, da dvadesetak koraka odvratnom, izbetoniranom opravdamo tu njegovu nadu i, ako tako mo`e da stazom, osvetljenom {ugavim neonskim svetlom se ka`e, produ`imo njegov posmrtni `ivot. i ulazi u kasarnu JSO u Kuli. Ispred ga ~eka njegov budu}i d`elat, ali on kora~a odlu~no, re{en da ide Da Srbija ne bude zaustavljena, u ~emu? do kraja, Orfej silazi u Tartar, pro{av{i pored besnog Kerbera.“ Danas ve} postaje malo te{ko setiti se slike Srbije iz 2000. godine. Sru{en je re`im Slobodana Tre}a slika je ona koju ~esto, s povodom i bez Milo{evi}a, ali je Srbija koju zati~e \in|i} na povoda, s vremena na vreme ugledamo na na{im mestu premijera temeljno devastirana: vojno televizijskim ekranima: pani~no kome{anje u pora`ena, ekonomski uni{tena, razorenog dvori{tu vlade, nekog unose u automobil koji dru{tvenog tkiva, zapu{tene infrastrukture, zatim velikom brzinom uz zvuke sirene i mahanje zemlja kriminalizovanih institucija, osramo}ena saobra}ajnim palicama izle}e iz dvori{ta, preseca zlo~inima, me|unarodno izolovana. gusti saobra}aj u Nemanjinoj ulici i odlazi. Ipak, ono {to je istorijski mo`da jo{ i U ta tri prizora, duboko usa|ena u na{u svest, va`nije, 2000. godine Srbija je bila takore}i predstavljena je ~itava decenija. Kasniji prizori: samo geografski pojam, zemlja bez vizije o sudnica Specijalnog suda u kome se sudi tome kuda krenuti sa te puste jalove ledine. atentatorima, svakodnevna spinovanja advokata Stanovnici te Srbije mogli su se samo pred kamerama, izjave portparola Suda, opisati kao siroma{ni i izmu~eni ljudi koji filmovane zavr{ne re~i, strahovit su antiklimaks. `ive u slivovima Morave, Save i Dunava. \in|i}a je ubila jedna Srbija koja se u tim kasnijim Ljudi na bespu}u. prizorima ne pojavljuje. Naime, tokom devedesetih u Srbiji su Zlo~in izvr{en 12. marta 2003. godine pogodio pora`ena jedina dva dr`avna koncepta koji je je sve nas. I one koji su toga svesni i one koji nisu. Srbija ikada, od svog postanka, imala: dr`avni Retko, vrlo retko, jedan jedini hitac mo`e tako da koncept Velike Srbije i dr`avni koncept izmeni sudbine miliona ljudi. Takav zlo~in se, Jugoslavije. Neprolazna zasluga \in|i}a jeste {to paradoksalno, opire razumevanju, takav zlo~in ne je u tom trenutku formulisao novi dr`avni sankcioni{u odredbe krivi~nog zakona, {teta koja koncept: Srbija u Evropi. Viziju koja je u tom se takvim zlo~inom ~ini je nenadoknadiva. Ne trenutku za mnoge izgledala nerealna, utopijska, postoji kazna koja bi bila srazmerna takvom a za neke ~ak i zastra{uju}a. Zastra{uju}a jer je

III

decenije



^OVEK KOJI NAM JE NASMEJAN OBE]AVAO DA ]EMO SE „SRESTI U BUDU]NOSTI“

podrazumevala prihvatanje odgovornosti za devedesete. I to ne samo odgovornosti pred Ha{kim tribunalom, ve} istorijske, politi~ke, krivi~ne i moralne odgovornosti za stra{nu stranputicu na koju je na po~etku te decenije stupila cela nacija. Optimizam i hrabrost koju je ova vizija zahtevala, delio je u tom trenutku mali broj ljudi, ali ta vizija i taj dr`avni koncept danas je gotovo op{teprihva}en, makar ponekad i

neiskreno. To je neprolazna zasluga \in|i}eva i njegov legat. Srbija nema drugi realni dr`avni koncept. On nam je zadat. To, me|utim, ne zna~i da ni{ta ne stoji na putu njegovog ostvarenja. Prepreku tom ostvarenju postavlja ve} sama inercija na{ih duboko usa|enih predrasuda ste~enih tokom dva veka promi{ljanja te srpske istorijske dileme, za ili

protiv Evrope. Iza takti~kog deklarativnog zaricanja u Evropu, ~esto se mogu prepoznati napori da se postupcima opstruira ostvarenje tog koncepta. To je najpre bilo uo~ljivo u otporu Ha{kom tribunalu, skrivanju „heroja Mladi}a“, ali zatim i preambulom Ustava, mukama s Deklaracijom o Srebrenici, praznom magijskom

formulom o „~etiri stuba“ spoljne politike itd. Sve to ilustruje snagu otpora sa kojim je \in|i} bio suo~en, ali i snagu otpora koja i danas stoji na putu ostvarenja njegovog legata. Nije dovoljno slaviti \in|i}a. Potrebno je nastaviti borbu protiv onih koji se i danas opiru „ ostvarenju njegove vizije.

IV

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

V

LI^NOSTI I DOGA\AJI

decenije

pi{e Denis Kulji{

O

Borisu Tadi}u nema tko da pi{e - zaviri{ u Akademijin izlog na Knez Mihailovoj i vidi{ – stigla nova biografija vojvode Mi{i}a, kao da ve} tri nismo pro~itali pa i u snu mogu nabrojiti sve dispozicije na Ceru te opisati strategijski do~ek na Kolubari, manevar zaista napoleonovski koji podsje}a na bitku kod Rivolija gdje je drugi veliki srpski vojskovo|a, austrijski mar{al Petar Vid Gvozdanovi}, odnosno Peter Vitius von Quosdanovich, bio na drugoj, gubitni~koj strani. Ali tako je to sa Srbima – zaljubljeni su u svoju mitsku pro{lost, a kako ja nemam ni{ta protiv toga, nego sam, dapa~e, i sam aficionado, napunio sam ku}u knji`urinama o balkanskoj ezoteriji i zavjerama, o udba{ima i {pijunima, te dovukao hrpe monografskih studija o tome tko je Gavrilu Principu predao pi{tolj, a tko Zvekiju Jovanovi}u snajperiski Hekler und Koch... Stoga sam i sam sklon zanemariti bjelodanu ~injenicu da se najva`nijim pitanjima suvremene politi~ke povijesti Srbije u Srbiji nitko ne bavi. Velika je iznimka Latinka Perovi}, koja u svojoj akademskoj keliji u onoj sramotno zapu{tenoj Univerzitetskoj knji`nici gdje federi izbijaju iz tapecirunga fotelja u holu, samozatajno {trika jedan impozantan opus, koji }e rasvijetliti ve}inu va`nih pitanja o sudbinskim pitanjima srpskog devetnaestog stolje}a, a gotovo ni{ta o dvadesetom, iako su upravo ona i Neboj{a Popov objavili jedinu zaista va`nu knjigu o srpskom posrnu}u i jugoslavenskoj autodestrukciji, monumentalni kompendij „The Road to War in Serbia“. Latinka je, me|utim, jako ograni~ena svojom ideologijom komunisti~kog apostata, kojemu nije svanulo poslije kestlerovskog „pomra~enja u podne“. U biti, ne odustaje od ideje socijalizma, a ta apologetska pozicija koja te navodi da brani{ sve proma{aje historijskim kontekstom, podsje}a na Savkinu; obje su tragi~ne figure partij-

Boris Tadi} na Ov~ari, novembar 2010. / Foto: FoNet

PA IPAK, UVIJEK SAM SPREMAN TOLIKO RISKIRATI DA KA@EM KAKO JE BORIS NAJZNA^AJNIJI POZITIVNI LIK NA SRPSKOJ POLITI^KOJ SCENI U TIH ZADNJIH STO GODINA, NAJBOLJE [TO JE DOR]OLSKI GRA\ANSKI ESPRIT UOP]E MOGAO KREIRATI, A TKO NE MISLI TAKO, ENO MU GA KO[TUNICA KOJI SE RODIO IZ ISTE MORSKE PJENE...

^OVJEK OD TEFLONA

skog liberalizma, odnosno dub~ekovskog reformizma. Nikad nisu izustile ne{to zbilja odvratno o Titu, a u njihovu promi{ljanju „modernizacija“ je uvijek prethodila „demokraciji“. To je bila fatalna gre{ka lijeve inteligencije, jer je zastavu slobode prepustila krajnje sumnjivim likovima poput Vuka Dra{kovi}a i ostalih pripadnika „demokratstvuju{~e“ bulumente {to se osamdesetih bila namno`ila na beogradskom asfaltu, a i u nekim zagreba~kim birtijama i bud`acima (gdje od toga ni{ta ne bi bilo da Sloba nije digao radnu temperaturu politi~ke ma{inerije). Zato su stvarni protagonisti postmilo{evi}evske politi~ke scene, likovi modernog srp- tog Savu, {to je bio fenomenalan proboj, trijumf skog populizma poput Zorana \in|i}a i Borisa Ta- srpske „modernizacije“ i duhovne pretvorbe jer di}a ostali na periferiji njenog vidnog polja, te izvan je toga mladog, energi~nog `icara u sakou s uzorfokusa liberalne inteligencije iz „Pe{~anika“ koja kom „riblja kost“ i s nervoznim kretnjama nerv~iapsolutizira moralni stav u politici na neki jako ka, poput ~ovjeka koji osje}a da njegovo neobi~an na~in koji dopu{ta da se sve oprovrijeme brzo isti~e, pretvorio u paragosti ^edi, a ni{ta ne prizna Borisu. ^eda je na jednog umornog dru{tva, kojemu Latinku uzbudljivo podsje}ao na skojevce nedostaju upravo takve pojave visoPOLITI^AR – tako mi je jednom bila rekla ke energije – ima ih, dodu{e, mnogo kad smo o tome razgovarali – a u podzemlju i u biznisu, ali premalo bila je skepti~na oko \in|i}eva u politici. Nevjerojatno, ali o \in|i}u kapaciteta da donese dru{tvene tako|er nema tko da pi{e – njegovim promjene, te nimalo impresionirana Borisolikom i djelom bavili su se tabloidi, nitko vim pozitivnim svojstvima i inteligencijom. Onda nije poku{ao rekonstruirati osobu, koja je, zapraje \in|i} poginuo mu~eni~kom smr}u pa je revi- vo, unekoliko misteriozna. Jedan moj prijatelj sa dirala svoja stajali{ta: shvatila je da je postao i bio Zokijem je slu`io vojsku u JNA i pri~ao mi je kako povijesni lik, „pozitivni mit“ – zna~i, to~no sto go- je \in|i} ondje imao prijatelja, nekog klinca, mladina poslije ubojstva kralja Aleksandra ne mo`e{ dog vojnika kojega je za{ti}ivao, a de~ko je bio Alse kvalificirati u srpski sveta~ki e{alon dok si ne po- banac, {to je vrlo interesantno, kao i to da je u Njeprimi{ zagrobni izgled srpske ikone s onim tu`nim ma~koj dugo `ivio s jednom Zagrep~ankom, u o~ima koje kao da su obrubljene kolom, pa se gr- doba dok je studirao kod Habermasa i bio na nebi{ na freski pod kolonadom neke zavjetne gra|e- kim ultralijevim, Crvenim brigadama bliskim vine, u doslovnom ili u metafori~kom smislu... idejnim stajali{tima „salonskog terorizma“. Ta U jednom glasovanju o najve}im Srbima svih cura ostala je jaka ljevi~arka, posve uobi~ajno u vremena u neko} konzervativnom „Ninu“ (sad njema~kom akademskom `ivotu, gdje lijeva intepretvorenom u glasilo korporativne bezli~ne ligencija apsolutno dominira. Zoki je pak pro{ao umjerenosti) \in|i} je za nozdrve pretekao Sve- neku transformaciju, po~eo je strasno ~itati Karla

decenije

AGENT PLUS GROUP uspe{no zavr{ava poslovnu godinu. Jo{ jednom smo se dokazali u organizaciji svih vidova prevoza kroz svoja preduze}a u Beogradu, Rijeci, Baru, Skoplju, Hamburgu i Konstanci.

Ovaj AGENT daje veliko PLUS Va{em poslovanju.

“ Schmitta, desni~arskog katoli~kog teoreti~ara dr`ave i prava koji je, s pozicija zbog kojih su ga proglasili „velikim juristom Tre}eg Reicha“, dekonstruirao liberalnu demokraciju... Zapravo je taj \in|i}ev interes posve o~ekivan uzme li se u obzir da je Schmitt podjednako utjecao na postkomunisti~ke radikalne teoreti~are poput Jacquesa Derridu, Antonija Negrija ili Slavoja @i`eka, pa je Negri, {tovi{e, uhi}en i optu`en za sudjelovanje u organizaciji otmice Alda Mora. Idejni vo|a „Radni~ke autonomije“, on je naposlijetku dobio trideset godina za poticanje na ubojstvo prilikom plja~ke banke – bolji revolucionarni pedigre zaista nije imao ni drug Staljin! U genezi \in|i}evih politi~kih stajali{ta lijevi radikalizam posve je logi~an – profesor koji je na nj formativno djelovao bio je, naravno, praksisovac Ljubomir Ljuba Tadi}, profesor beogradskog Filozofskog fakulteta koji je vodio studentske demonstracije 1968. godine. „Ja }u, deco, po}i prvi“, rekao im je (ispri~ala mi je Tanja Petovar koja je ondje vodila organizacioni komitet), „pa kad ja padnem pod mecima milicionara, vi idite napred preko moga tela...“ Samo je Vuk Dra{kovi} s prava bio radikalniji (ali on je odmah poslije tih doga|aja kao pouzdan ~ovjek upu}en u Nairobi kao dopisnik Tanjuga). Potonji akademik i nacionalist

Ostao je Boris, vi{i za glavu od svih regionalnih lidera, s kojim Ivo Josipovi} jedva hvata korak za pomirbeni boogie-woogie...

memorandumovske provenijencije, Ljuba Tadi} bio je u tom ~asu pravi Crnogorac hercegova~kog plemena iz porije~ja Pive - u ~as spreman za „historijsko djelovanje“ i da se pretvori u vlastiti spomenik, hipnotiziran nekom radikalnom idejom koju momentalno treba dovesti do paroksizma. Zoki \in|i} postat }e njegov asistent i na teoretskom polju emulirati njegov radikalizam u frankfurtskoj epizodi, a to {to se u Njema~koj od Habermasove veberovske sociologije okrenuo Schmittovoj teoriji dr`ave i prava puno je manje va`no od uo~ljivog kontinuiteta interesa za radikalno politiziranje koje uklju~uje izravnu uli~nu akciju. [to se mo`e na temelju tih uvida shvatiti o naravi i intelektualnoj konstituciji toga apartnog lika novije srpske povijesti? Nemam pojma, ali osje}am da taj zadatak ionako pripada nekome s ve}om akribijom i, uostalom, nekom srpskom piscu. Kad se uo~i sloma Jugoslavije vratio u domovinu, \in|i} je, dr`im, bio zahva}en nacionalisti~kom klimom, privla~ila ga je ~ista akcija, kad su se stvorile neograni~ene mogu}nosti politi~kog djelovanja prilikom propasti stare i nastanka nove dr`ave. Pokazao je sklonost politi~koj avanturi, a avanturizam ga (u boljem, ali i u lo{ijem smislu) poslije nikad nije napustio – Voja Ko{tunica fotografirao se s kala{njikovom, ali taj je spoj inkon-

gruentan jer na prvi pogled vidi{ da je to {treber, nerd, dork ili geek, te da samo koketira s oru`jem, dok je Zoki \in|i} i bez d`eferdara uvijek bio puno opasniji lik, kao neki politi~ki Bruce Lee, majstor „jeet kune do“, „{ake koja izravno udara“. Zoki je tu va`an jer on je za Borisa Tadi}a bio ono {to je Ljuba Tadi} bio za Zokija – prvo mentor, a zatim o~inska figura koju treba nadvladati, u sebi ubiti, kako to ve} ide u mitskom ciklusu kad mladi kralj ritualno svrgava staroga, u ritmu mjene koju Fraser opisuje u „Zlatnoj grani“. \in|i} je odbacio lijevi radikalizam, ali je ostao radikal, a Boris koji se odmah duhovno emancipirao od oca, nikad nije bio ljevi~ar, nego liberal i demokrat, nikad u partiji, nego u radikalnoj opoziciji komunisti~kom re`imu, ali od oca je, preko \in|i}a, primio dovoljno strasti za radikalnu politi~ku akciju, koja }e ga u~initi efektivnim liderom u doba postkomunisti~kog populizma. No, ni to nije do{lo linearno, odnosno paterilinearno, nego kroz otpadni{tvo, pobunu, transgresiju, s kojom je kod \in|i}a zamalo ispao iz politi~ke igre... Mo`da bi ovdje trebalo umetnuti nekoliko rije~i biografije {to prethodi pri~i o Borisovu politi~kom anga`manu, ali tu jedva da ima {tofa: u toj familiji, koliko god bio intiman ugo|aj za obiteljskim stolom koji je mo`da stvarala majka, profesorica psihologi-

je – zanimljivo, Boris je odabrao maj~ino, a ne o~evo znanstveno podru~je – politika je bila glavno jelo, a budu}i predsjednik imao je deset godina kad se otac spremao poginuti na ~elu demonstranata koji su tra`ili povratak u egalitarni socijalizam. Jo{ komunizma, jo{ revolucije, zahtijevali su u ~asu kad je cijela Isto~na Europa poku{avala stresti mrtva~ki pokrov sovjetizma. No, Boris je odrastao na Dor}olu, na pet minuta od „Supermarketa“, u istim onim blokovima gra|anskih ku}a nekada{nje `idovske ~etvrti gdje su kao klinci `ivjeli Ko{tunica i Dinki}. Tu nikad nije prodrla {ezdesetosma{ka revolucija, a maoizam tek kad je nedavno otvoren kineski takeaway „Mali Mao“. Boris je bio gra|anski liberal, komunizam ga nije dotakao, demokrat, ali radikalni. S prvom `enom s kojom se upoznao na faksu uklju~io se odmah u antire`imske demonstracije, a ona je bila jo{ radikalnija od njega, pa uop}e ne treba poga|ati {to ga je k njoj privuklo – zatvarali su ih, uz ostalo i zato {to su kolportirali „Polet“ (~ovjek je danas sklon zaboraviti koliko je stupidnosti bilo u tada{njoj represivnoj klimi). Borisova prva `ena nije se nikad ohladila – vru}a kao Ljuba, koji je iz praksisov{tine sa svim ostalim beogradskim radikalnim filozofima oti{ao u tabor nacionalista (za razliku od pristojnih zagreba~kih gnjavatora poput Kangrge i [uvara koji su imali dovoljno gra|anske pristojnosti da ostanu nepopravljive komunjare), ona je zavr{ila kao monahinja u Pe}koj patrijar{iji koja, kao gotovo najmla|a, na svojim le|ima nosi cijelu tu redovni~ku zajednicu. Ve} po tome bio bi Boris filmski lik, s takvim ocem i tom `enom, ali, sre}om, njegov se zna~aj ne iscrpljuje u faci, {armu i figuri srpskog

ANCORA PLUS je jo{ jedan ~lan uspe{ne GRUPE AGENT PLUS. Osnovana je u 2010. godini i ve} je poznata na tr`i{tu kao uspe{an brokerski tim koji organizuje brodski prevoz `itarica, metalnih proizvoda, ruda, |ubriva i drugih roba Dunavom, Savom, na Mediteranu i Crnom Moru, kao i njihov prekrcaj u svim re~nim i morskim lukama u okru`enju.

Uvek vam je potrebno sigurno SIDRO.

Cloonyja (kako ga je vispreno prozvao Berlusconi), nego je istodobno naju~inkovitiji srpski politi~ar u moderno doba, koji je gotovo sam gotovo popravio sve ono najgore {to je, s historijskim vjetrom u le|ima, zlo postigao Milo{evi}. Naravno, o tome se lak{e sudi iz ve}e daljine, iz neposredne blizine ~ovjeka dekoncentriraju strahote srpske tranzicije. Da moram svakoga dana `ivjeti u Beogradu, da mi ondje djeca idu u {kolu, a `ena na posao onim rasklimanim trolejbusom, da u kafani listam „Kurir“ i „Pravdu“ pa se dnevno obavje{tavam o tome da „nema mleka“, drugu bih pjesmu pjevao, umjesto da to~im „sun~ani ditiramb“ po{to me zahvati zanos kad prije|em mostove, uronim u beogradsku vrevu i obuhvati me taj na{ balkanski New York... Lako je s distance razlagati povijesni okvir i ukazivati na politi~ke trendove, upozoravati na okolnosti i pondere, pa ipak, pa ipak, uvijek sam spreman toliko riskirati da ka`em kako je Boris najzna~ajniji pozitivni lik na srpskoj politi~koj sceni u tih zadnjih sto godina, najbolje {to je dor}olski gra|anski esprit uop}e mogao kreirati, a tko ne misli tako, eno mu ga Ko{tunica koji se rodio iz iste morske pjene... Borisova biografija politi~ara po~inje novicijatom u \in|i}evoj Demokratskoj stranci, akcionoj frakciji Mi}unova velikog narodnog poduze}a za izgradnju srpske demokracije, koje se pod re`imskim pritiskom i u „konkretnim politi~kim okolnostima“ koje definiraju aspiracije politi~ara i njihove liderske ambicije, brzo pocijepala, pa je ekipa mladolikog nemirnog filosofa dr. Zokija zapremila samo marginalni segment opozicione scene. Milo{evi}eva tajna policija penetrirala je ili osnovala ve}inu opozicionih grupa na sceni, jer proliferacija srodnih pokreta diskreditira i razbija oporbu (identi~no je u Hrvatskoj postupao Tu|man). U Zokijevoj ne osobito zna~ajnoj stranci, Boris je imao ne osobito zna~ajno mjesto, na samom kraju stola Predsjedni{tva. \in|i}u se (kao i Latinki) zapravo svi|ao ^eda, uz ^edu je u kompletu dolazio Beba, tu je zatim bio zamjenik, izvanredni Zoran @ivkovi}, poslije jako potcijenjen tip visoke energije i stvarne karizme, ro|eni politi~ar, pa Gordana ^omi}, zadu`ena za Vojvodinu i tek onda Boris Tadi} Strana VIII Î

VI

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

ng

VII

VIII

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

LI^NOSTI I DOGA\AJI

Tadi} / nastavak sa strane V s kojim Zoki kao da nije znao {to da radi... Boris je bio terenski organizator, nikakav beogradski fi}firi}, nego jedan od ljudi na kojima je po~ivala kampanja „mre`a milion“ kojom se demokratska opozicija poput neke subverzivne organizacije povezala i mobilizirala u doba kad nije imala nikakav pristup medijima. Pa ipak, usprkos svim naporima i opasnostima kojima se u toj kampanjskoj agitaciji izlagao, osje}ao je da ga \in|i} nekako zanemaruje, ~ak se na to otvoreno `alio nekim novinarima u koje je mogao imati odre|enog povjerenja. Zoki ga je dr`ao po strani. Za{to? Ne bih znao kasti za{to ga je dr`ao po strani, {to bi rekla ona legendarna mr{ava gospo|a s jakim lalinskim naglaskom (koju je zapravo glumio preodjeveni Dragan Zari} u besmrtnoj dje~joj seriji „Neven“). To je naravno krucijalno pitanje, iz kojega se mo`e o~itati cijela potonja povijest Demokratske stranke. Moja je hipoteza da je Zoki u svom radikalizmu do{ao do to~ke kad nije prezao od sredstava izravne uli~ne akcije koja uklju~uje vol{ebnu magiju i aplikaciju mra~nih sila ({to bi rekli na Potterovu veleu~ili{tu u Hogwartsu), za {to mu je bio korisniji ^eda, odnosno Beba, nego civilni Boris, profesorsko dete iz bolje ku}e. Uostalom, prevrat nije bio laka stvar – trebalo je preplivati ocean govana, demobilizirati Legiju i General{tab, di}i bagera{e i NGO-delije, napraviti kombinacije, sklopiti privremene sporazume i saveze, a za tu radikalnu me{triju potreban ti je militantni um, netko poput svetog Pavla ili Lenjina, ali, naravno, u odgovaraju}im manjim lokalnim i balkanskim razmjerima – ergo Habermasov najbolji u~enik dr Zoki \in|i}, koji je rubno koketirao s ideologijom Crvenih brigada, Karlom Schmittom i srpskim nacionalizmom. \in|i} je ubijen da se zaustavi srpska revolucija koja je ugrozila sve sastavnice biv{eg poretka – nije bilo bitno {to se Milo{evi}a otprema u Haag, nego {to s takvim tipom koji razmi{lja dijagonalno, a sve menad`ira krizno, ne zna{ kad }e i gdje udariti na samu infrastrukturu, nov~ane tokove, slu`be pa i na samo - sanctum sanctorum – ultimativno upori{te beogradskog kozmodemonskog ustroja, na generalsku kabalu, odnosno KOS. A osim toga, {to da radi ~estita Slobina slu`ba s osamsto kila heroina koje vi{e ne mo`e sigurno ~uvati ni u sefu dr`avne banke, a jo{ joj nekim prozirnim trikom `ele oteti Telekom koji su uspje{no prebacili u Moskvu gdje je frontmen registrirao poduze}e s temljnim kapitalom od petsto njema~kih maraka? Premijera je zato ustrijelio potpukovnik policije, a nitko ne}e ni poku{ati istra`iti kako su slu`be mjesecima unaprijed pribavile stan iz kojega se mo`e ni{aniti u dvori{te Vlade. @ivkovi}, ^eda i Beba progla{avaju izvanredno stanje i udaraja na podzemlje i Milo{evi}evu re`imsku ilegalnu mre`u, ali to se provodi s beskompromisno{}u koje se ni \in|i} ne bi postidio, ali bez i malo njegova smisla za realnost politi~kog procesa – ^eda nije Zoki, definitivno... Kad je Boris na kongresu stranke odlu~io preuzeti vodstvo, ^eda i Beba isturili su @ivkovi}a, ali on je bio ranjen neuspjehom na parlamentarnim izborima i, malo kasnije, novi je lider svih njih marginalizirao ili udaljio iz stranke. Iako je bio dugogodi{nji operativac Demokratske stranke, Borisova je pojava bila ne{to sasvim novo na srpskoj politi~koj sceni. Tu novost novog lica, karizmu jednog potpuno ~estitog mladog ~ovjeka „con il bella figura“, {to bi rekli Talijani, demokrata besprijekorne pro{losti, a, liberala, antikomunista i intelektualca Sr|an [aper brendirat }e kao vrhunski proizvod srpske politike. Ono {to je u~inio za „Lav“ pivo, Sr|an je napravio za ovog svog druga, pravog lafa, honorarnog ~lana „Idola“, koji je u prvi mah djelovao kao previ{e slaba medicina za izlije~enje hereditarnih boljki srpske politike, mra~nog nacionalizma i crnoruka{kog balkanskog imperijalisti~kog atavizma. [to mo`e, dakle, taj lakogategornik protiv mra~noga te{ka{a [e{elja, ili njegovoga namjesnika na zemlji, Tomice Nikoli}a zvanog Grobar pra}enog avetinjskim adeptom arhajskog osmijeha, Darth Acom Vu~i}em? Ta rukovode}a ekipa koja kao da je iza{la iz romana Dejana Stojiljkovi}a „Konstantinovo raskr{}e“, vodila je pod crnim zastavama po zemlji Srbiji povorke o~ajnika, gubitnika tranzicije pora`enih u nekoliko Slobinih ratova... Po ambasadama spaljivali su {ifre (ili bi tako bilo u filmu koji bih ja kao politi~ku fikciju snimio po svom scenariju). Pobjeda Demokratske stranke na parlamentarnim izborima koja joj je omogu}ila da formira vladu bila je ~udo poput Mi{i}eve kontraofenzive u kolubarskoj bici. Boris je na emanaciju ~iste pozitivne energije digao umorne, deziluzionirane gra|ane devastirane zemlje koje su godinama uredno vo{tili Slobini selja~ki policajci, te bombardirali avioni zapadnih saveznika jer su protiv Slobe bili u manjini, a zatim, kad je granulo sunce demokracije, ostali bez posla i nade, dok je u dru{tvu trijumfirao kapitalizam predatorskog tipa utemeljen na kapitalu nesumnjivo sumnjivog podrijetla. To Borisovo politi~ko ~udo trajna je tekovina srpske politike. Poslije nje vi{e ni{ta ne mo`e biti kako je bilo. Kad je demonstrirao ~udesni u~inak naprednja{tva i radikali su se transfigurirali u naprednjake, a Voja Ko{tunica, ~ini se, ne mo`e prije}i ni prag izbornog cenzusa! Je li Tadi} ostvario sve {to je mogao i je li u~inio sva najbolja djela koja je bilo potrebno u~initi? Kosovo mogao je odigrati druk~ije, to je sasvim sigurno. Stranka se mogla isprofilirati kadrovski, a ne liderski, nije sasvim pametno {to ga kabinet tretira, kako re~e jedan bliski poznavatelj, kao „kombinaciju Johna Kennedyja i Isusa Krista“, bez obzira {to je on glavni politi~ki asset europske Srbije. Njegovu re`imu nedostaje vizija za „society building“, „dru{tvenogradbena svijest“, ali to je mana svake vlasti – uvijek djeluje{ krizno, suzbija{ otvorene krize, a programski oslanja{ se na ono {to si pripremio dok si bio u opoziciji, samo {to Demokratska stranka nikad nije imala to vrijeme na raspolaganju jer je u oporbi morala djelovati gerilski, a ne politi~ki. Uostalom, dobro bi im do{ao jedan |ir bez odgovornosti vlasti, ali na to }e te{ko pristati povezani interesni lobiji pa i „inozemni faktor“ – ta mo`e{ li ovim naglo europeiziranim likovima koji se sad busaju u demokratske grudi kao da nikad nisu ~itali [e{eljevu knjigu „Evropska unija satanisti~ka tvorevina“ (2006) ili „Rimska kurija ve~ito `edna srpske krvi“ (2006), mo`e li se njima, dakle, olako prepustiti Institut za bezbednost s obzirom na sve one zavrzlame na Sand`aku i Kosovu i u cijeloj zapaljivoj zoni Balkaniji? Kad bi Boris zadr`ao predsjedni{tvo a izgubio vlast, stekao bi jako opasnog konkurenta u pala~i preko puta cvjetne aleje Pionirskog parka, beskona~no ambicioznog gradona~elnika \ilasa koji, pretpostavljam, misli: „De~ki, mla|i sam od vas deset godina...“ (ili ne{to sli~no vrti se na njegovu zemunskom idiomu u njegovoj zemunskoj vijugi). U politici nema ni{ta gore od nezamjenjivosti, to porazno djeluje na ~ovjeka i na dru{tvo. S druge strane, politika je prakti~na djelatnost, vizionari su naj~e{}e opsjenari i bolja je svaka tehnokratska vlast, svaka oportunisti~ka kalkulacija od bilo koje moralisti~ke kombinacije skup~ane sa sigurnim izgledima na poraz – uvijek mi se ~inilo da je kosovski sindrom najgora stvar, jer ~ovjeka osloba|a odgovornosti za uspjeh. Kao {to je Milan Pani} bio dobacio {e{eljevcima u Skup{tini, pa su mu zamalo od{arafili glavu: „[ta Kosovo, Kosovo?! Da su barem Srbi pobegli u {umu, bilo bi ih sad trideset miliona!“ U svakoj kalkulaciji, Boris je klju~no upori{te s takvom politi~kom otporno{}u da se doima kao ~ovjek od teflona - mo`e oti}i u Sarajevo i u Vukovar, sklopiti strate{ki savez sa Slobinom partijom, a mo`e ga i razvrgnuti pa sve to pre`ivjeti i iz svega iza}i s onim njegovom neodoljivim osmjehom... Izdr`ao je u velikoj ekonomskoj krizi u zemlji razorene ekonomije koja u znatnoj mjeri ovisi od anga`manu stranog kapitala. Najja~i srpski oligarh pritom se povukao a najja~i klan u podzemlju, pao je. Ostao je Boris, vi{i za glavu od svih regionalnih lidera, s kojim Ivo Josipovi} jedva hvata korak za pomirbeni boogie-woogie... Da su svi moji prijatelji iz sfere politike takvi, mirno bih spavao. Autor je vode}i `urnalist iz Zagreba

ng

IX

decenije

RAZMISLITE DA LI JE POL POT NAPREDAK U ODNOSU NA SIHANUKA, MENGISTU U ODNOSU NA SELASIJA, ^AU[ESKU U ODNOSU NA MIHAILA, @IVKOV U ODNOSU NA SIMEONA, ILI DANA[NJI AVGANISTAN U ODNOSU NA DR@AVU KRALJA MOHAMEDA ZAHIRA!

^

itavog svog `ivota pratim i posmatram doga|anja u zemlji moga porekla i sudbine. Vi{e od pola veka to sam radio iz daleka, poslednjih deset godina izbliza! Po prirodi sam optimista, i to moram da budem i zbog porekla i zbog budu}nosti. Srbija je pre{la dug put od kada je 1. decembra 1918. svoju dr`avotvornost ulo`ila u zajednicu Ju`nih Slovena pod nazivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, pa do 21. maja 2006. kada se posle referenduma u Crnoj Gori dr`avna zajednica Srbije i Crne Gore raspala. Sada kada je Srbija ponovo nezavisna dr`ava, nema vi{e potrebe da se ~ine ustupci bilo koje vrste drugim ustavom priznatim nacijama u zemlji. Sada smo samostalni, odgovorni samo za svoju sudbinu i za svoja dela. U ovom trenutku se manje-vi{e nalazimo u rascepu izme|u onoga {to jesmo, onoga {to bismo hteli i mogli da budemo, i onoga {to nam se nudi kao izbor bez alternative! Ponekad imam utisak da se prete`no bavimo izborom oko stvari gde izbor, ~ak i da ho}emo, ne postoji.

Princ Aleksandar u bilijarskoj sali Belog dvora sa sinom princom Filipom Foto: Stanislav Milojkovi}

pi{e Princ Aleksandar Kara|or|evi}

MONARHIJA ZA SRBIJU

Ka`u „Ho}emo u Evropu“. Ne radi se o formalnom ~lanstvu u nekoj zajednici nego o izboru vrednosti koje Evropu ~ine Evropom. Ko nam brani da te vrednosti, ako ih kao takve prepoznajemo, usvojimo? Ko nam brani da se, ako `elimo integracije, prvo ne integri{emo sami izme|u sebe? Ko nam brani da se, pre nego {to se ujedinimo sa Portugalom, Finskom i Maltom, ujedinimo sami sa sobom? Kada govorimo o imid`u Srbije kao nezavisne dr`ave tokom njene istorije moramo primetiti da tada uglavnom govorimo o monarhiji. Od 1830. godine, Budu}nost se temelji na istoriji! Budu}nost bez istorije kada je Srbija dobila izvestan stepen samostalnosti je poput ku}e bez temelja. kao kne`evina, do 1. decembra 1918. godine, govorimo o oko 88 godina neprestanog napretka i Govore}i o imid`u, danas imamo dr`avne simbole, razvoja, osloba|anja teritorija i do`ivljavanja Srbijekao zastavu, grb i himnu Kraljevine Srbije. Nije bilo lako dela Evrope. Nema potrebe da se prave pore|enja sa uvesti ih, ali sada su, nekoliko godina kasnije, poslednje ~etiri godine, niti u du`ini niti u kvalitetu. najodu{evljeniji pobornici na{ih simbola upravo oni Bez obzira da li govorimo o Kne`evini Srbiji pod koji su svojevremeno bili najve}i protivnici „uvo|enja dinastijom Obrenovi}a, ili Kraljevini koju je proglasio ustavne monarhije na mala vrata“. To je dobro ali ne i kralj Milan 1892. godine i u kojoj su na vlasti usledili dovoljno. Ukoliko `elimo da znamo ko smo i {ta njegov sin Aleksandra i potom kralj Petar Prvi, u predstavljamo, moramo da ra{~istimo te stvari pre pitanju je uvek bila evropska dr`ava. I to ne zbog nego {to se pridru`imo evropskoj zajednici, po{to }e svog geografskog polo`aja, a od tada se ni{ta nije biti suvi{e kasno razmi{ljati o tome kasnije. promenilo i mi se i dalje nalazimo na istom Potrebna nam je ova komparativna mestu, ve} zbog njenog do`ivljavanja kao prednost u odnosu na zemlje iz takozvane takve, van zemlje i unutar nje. Jo{ od Prvog nezavisna srbija Nove Evrope . DOGA\AJ srpskog ustanka, Kara|or|e i njegovi saborci su znali da se bore za Sre}em mnogo ljudi, u zemlji i slobodu evropske Srbije. Uo~i van nje. Imam brojne prijatelje i oslobodila~kih ratova 1876-78. poznanike. Prijateljstvo se mora graditi, srpska vlada je anga`ovala francuskog novinara da negovati, hraniti! Prijatelji se retko objavljuje svakog meseca najmanje jedan pozitivan nasle|uju, moraju se sticati, i to naro~ito tamo gde ~lanak u dva vode}a pariska ~asopisa. Mislite li da je ih nema, gde su u manjini, gde je oskudica. Dr`ave to ne{to {to bismo i mi danas mogli da postignemo? su poput ljudi, potrebni su im prijatelji. Prijatelji koji Problem je {to ljudi obi~no padaju u zamku misle}i }e ih uvesti u krugove prijatelja do kojih ne bi da sve po~inje od njih, i to je jo{ jedan od na{ih mogle da dopru same. Zbog toga koristim svaku problema. Tvrdimo da znamo istoriju i da po{tujemo priliku koja se uka`e da dovedem u Beograd tradiciju, `ao mi je, ali ~injenice pokazuju da to nije prijatelje, va`ne pojedince, da vide i osete, da ta~no. Kada o tome pri~am, ja podjednako hvalim steknu svoj sopstveni utisak o Srbiji. S ponosom postignu}a obe dinastije koje su utrle put izgradnji doprinosim razli~itim akcijama kojima je cilj da se moderne Srbije. Govore}i ovo moram da podsetim: popravi imid` Srbije, bilo da je to „Siti brejk“ ja nisam ni pozicija ni opozicija! Ja sam deo istorije, konferencija, pesma za Evroviziju, neki nau~ni skup kao {to }e dana{nji dan sutra biti istorija, kao {to }e ili kandidatura Beograda za evropsku prestonicu budu}nost biti sama sebi istorija kada se dogodi! kulture. Naravno da }e uvek biti zlonamernih

decenije

komentara u pojedinim medijima, poput onih „oni se opet provode“, ali oni o~igledno ne razumeju osnovne principe prijateljstva i u~vr{}ivanja prijateljskih veza melju ljudima. S obzirom na to da govorim kriti~ki, obaveza mi je da pomenem da su se u mnogim oblastima stvari zna~ajno poravile. Te{ko je to videti usled brojnih nasle|enih i ste~enih problema, ali napredak o~igledno postoji. Ne treba ga precenjivati, ali ni potcenjivati. U nekim drugim, stabilnijim i sre}nijim

okolnostima, takav pomak unapred trebalo bi priznati i ceniti, ali se on trenutno neprekidno nalazi u senci usputnih doga|aja. Ipak, postignut napredak uliva nadu i optimizam. Razumljivo, napredak u jednoj oblasti je uzaludan trud ako ga ne sledi napredak u drugoj oblasti. Napredak, ba{ kao i prijateljstvo, mora da se neguje i odr`ava. Ja ~vrsto verujem u prednost ustavnog monarhijskog sistema dr`avne organizacije u Srbiji. Potrebni su nam stabilnost, sloga i kontinuitet.

Argumenti za to su vidljivi na svakom koraku. Pogledajte oko sebe, pa ako je to ono ~emu ste se nadali i za {ta ste se borili, onda ste vi sre}an ~ovek, i ja vam na tome ~estitam! Ali, pogledajte bolje, i zapitajte se koliko je onih koji dele va{e mi{ljenje oko vas! Bojim se da }ete oko sebe videti ~istinu! Ako verujete da nas republika manje ko{ta od ustavne monarhije, prera~unajte se jo{ jednom! Ako verujete da u republici gra|anin ima ve}i uticaj na vlast nego u ustavnoj monarhiji, razmislite malo koji je dr`avni oblik u [vedskoj, Norve{koj, Danskoj, Belgiji,

Holandiji, Luksemburgu, [paniji, Japanu, Australiji, Kanadi, Novom Zelandu... Razmislite da li je Pol Pot napredak u odnosu na Sihanuka, Mengistu u odnosu na Selasija, ^au{esku u odnosu na Mihaila, @ivkov u odnosu na Simeona, ili dana{nji Avganistan u odnosu na dr`avu kralja Mohameda Zahira! Nemojmo robovati ideolo{kim kli{eima. Svaki narod i svaka zemlja imaju bolju i lo{iju opciju dr`avnog ure|enja u datom vremenu. Za Srbiju, danas, to je parlamentarna ustavna monarhija! „

X

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

XI

LI^NOSTI I DOGA\AJI

^OVEK TE[KIH

decenije

vremena sanjali u godinama Va{eg tamnovanja? Koje su Va{e ideje `ive i danas, koje su mrtve?

Danas pita Dema}ija z Ve} je stara fraza da Vas zovu

kosovski Mandela. Kako danas nosite tu neslu`benu titulu? Za razliku od Mandele, posle zatvora, Vi niste postali lider Kosova. Va{ je civilni politi~ki put bio relativno kratak. Za{to? Da li su se kod Vas sudarili moral i politika? Da li je Vama dovoljno da Vas smatraju legendom i okru`uju pa`njom? Ili mislite da ljudi od ideje, politi~ki ljudi kao {to ste Vi, nikada zapravo nisu politi~ki penzioneri? A. D. – Ose}am se veoma po~a{}enim kada me drugi upore|uju sa velikanom slobodarskog naroda Ju`ne Afrike Nelsonom Mandelom. Me|utim, herojski narod Ju`ne Afrike se posle ogromnih `rtava i dugog otpora oslobodio sopstvenim snagama te je bilo logi~no da na ~elo te slavne zemlje do|e vo|a kakvoga je trebala i zaslu`ila. Na Kosovu su vladale sasvim druge okolnosti. Nepobitna je istina da smo glavni teret na{eg oslobo|enja nosili mi Albanci i ostale manjine Kosova, ali i pomo} na{ih prijatelja Amerikanaca i Evropljana nije bila ba{ mala te stoga i njihovo me{anje u na{ posleratni razvoj isto tako nije bilo, i nije ni sada, malo. Na{im prijateljima nije odgovarao i jo{ uvek ne odgovara ~vrst vo|a. A, istini za volju ni ja nisam a ni sada ne}u da trgujem sa svojim principima radi tamo neke vlasti. Lepa je [umadija, lepa je Vojvodina, lepi su Dunav i Sava, lepe su Terazije, lepa je i strma Ja sam ~ovek te{kih vremena i te{kih zadataka. Meni je sasvim Balkanska ulica, ali je najlep{i Kalemegdan. Odande puca pogled na sve ~etiri strane: dovoljno {to me skoro svi, i na istok i zapad, na sever i na jug. Ne valja samo ko{ava! Albanci i Romi, i Turci, i Bo{njaci, i Srbi smatraju svojim. U pravu ste kada ka`ete da ja sa ovom mojom pame}u ne nazivala Titova Jugoslavija, jer je Tito vladao nikad krivio srpski manipulisani narod i nije mi smatram sebe penzionerom. Ja sam, i bi}u uvek, njome kao svojom privatnom svojinom. bilo ni na kraj pameti da se ja borim protiv spreman da se prvi `rtvujem za slobodu i prava Razloga za osvetu nemam jer su se obe te srpskog naroda ve} samo protiv srpskih re`ima svih i za su`ivot sa svima. Jer ja smatram i Jugoslavije rasturile i propale zbog svojih i srpskih vlastodr`aca. Dobrih zatvora nema, ose}am svako ljudsko bi}e delom sebe. ^itav trulih temelja i bezbroj greha. Tito je ima ih lo{ih, gorih, najgorih i paklenih. Ali ne moj `ivot i moje delovanje su dokazi za to. bio su{ti diktator, ali mogu da tvrdim da sam ja pro{ao kroz sve njih. najinteligentniji diktator Na primer, ja nisam bio na Golom otoku ni kad nezavisnost kosova z Nakon 28 godina zatvora u staroj dvadesetog veka. Oprostite, ali ta su tamo bili ibeovci, ni posle toga. O pra{tanju DOGA\AJ Jugoslaviji nosite li neko diktatura nije bila socijalisti~ka, mogu da vam ka`em slede}e: {to se ti~e mojih negativno, osvetni~ko nego ~ista vojno - policijska li~nih patnji ja sam imao snage i mudrosti da ose}anje? Resantiman prema diktatura. [to se Srba ti~e, rekao oprostim svima onima koji su u~estvovali u toj Titu, prema socijalisti~koj diktaturi, sam mnogo puta pa }u da ponovim i raboti. Me|utim, kada se radi o masakriranju, prema Srbima? Kako pamtite zatvore? Imate sada: nikada, nikada, ni kad sam bio sasvim ubistvima, silovanjima, i skrivanju zlo~ina nad li snagu opra{tanja? mlad nisam poistove}ivao srpski narod sa nevinim ljudima, uvek sam mislio i jo{ uvek re`imima i vlastodr{cima nad njim. Nikad i mislim i molim: Bo`e, nemoj da im oprosti{! A. D. – Stara Jugoslavija bila je ona Kraljevina nikad ni moja mati Nazifa, ni otac Ze}ir, ni brat z Stih jednog srpskog pesnika glasi: Da li }e koju su sazdali Pa{i}, Trumbi} i Koro{ec nakon Mali} nisu meni i mojoj sestri Aj{i zabranjivali Prvog svetskog rata a koja se do 1929. zvala da se poigramo sa srpskom decom kojih je bilo sloboda umeti da peva kao {to su su`nji pevali Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ona druga o njoj? Parafrazirano, ho}emo da pitamo: da u ~etiri ili pet porodica u na{oj ulici Kraljevi}a Jugoslavija, tzv. avnojevska, s pravom se Marka, u ^eklik mahali. Uostalom, nisam li dana{nje Kosovo li~i na ono koje ste Vi

ADEM DEMA]I

decenije

Ah, lepa je zemlja Srbija!

A. D. – Dozvolite mi da za par trenutaka budem pesnik i da odgovorim na Va{e pitanje pesni~ki. Snaga bezbroj kakofonija na na{oj prelepoj planeti, sve vi{e i vi{e jenjava. Pesma slobodi iz usta milijardi ljudi, svakog trena biva sve harmoni~nija i sve sna`nija. Zanos i ukus slobode sve vi{e i vi{e zahvata srca i duh ~ove~anstva. ^ovek svakim danom, sve vi{e i vi{e, nadvladava `ivotinju unutar sebe. To nije pusta pesma ve~itih optimista i idealista, {to bi rekli ve~iti cinici i pesimisti, ve} je to ve~ita istina u ve~itoj pesmi slobode za dobrobit ljudskoga roda... Kada se vra}am daljoj i bliskoj pro{losti, onda mi se danas ~ini da je Kosovo raj. Me|utim, kada dignem pogled i pogledam gde je razvijena i demokratska Evropa, onda vidim, sa `aljenjem, da je Kosovo na poslednjem katu raja!... Ideja da smo, pre svega, ljudi, a tek posle toga pripadnici nekih rasa, nacija, vera i ideologija, prolaskom vremena biva sve ja~a. Ali moja nekada{nja ideja da su svi ljudi uvek i bez izuzetka dobri je - mrtva. Jer sam se, tokom mog dugog i gorkog iskustva, ubedio da, ipak, sticajem okolnosti i ~ovek je kvarljiva roba! z Da li smatrate da je

progla{enje nezavisnosti kraj ili samo po~etak jednog dugoro~nijeg procesa? Kako, naime, gledate na teze o tzv. prirodnoj Albaniji? Gde su danas Va{i koncepti o konfederaciji balkanskih dr`ava? A. D. – Sve se kre}e i sve se menja za ve~ita vremena. Prirodna Albanija }e se na}i u prirodnoj i demokratskoj Evropi. Moji koncepti o konfederaciji balkanskih dr`ava le`e u korpi mojih pustih `elja da bi se izbegli zlo~ini, krvoproli}a i pusto{i u koje nas je uvalila poslednja Hitlerova karikatura dvadesetog veka. z Ima li opasnosti u tome da Srbija ostane

praznih ruku u istorijskoj prekompoziciji Balkana? Mo`e li ipak do}i do podele Kosova? A. D. – Ako se prijateljski srpski narod ne bude trgao iz bunila u koji su ga survali srpski politi~ki mese~ari i onemogu}i dalja {izofreni~na srljanja u propast, mo`e se desiti da Srbija upadne u novu sopstvenu klopku po onoj staroj srpskoj: Ko ho}e ve}e izgubi iz vre}e! Ostacima crnoruka{a - Belim orlovima koji jo{ uvek ubijaju nevine ljude po Kosovu, i ostacima velikosrpskog hegemonizma u Srbiji treba biti jasno da svaka dalja podela Kosova vodi podeli Srbije! Nama je Albancima prekipelo da nas Strana XII Î

XII

ng

Dema}i / nastavak sa strane XI Srbija dr`i u groznicama svojih beskrajnih nepravednih zahteva, a i Americi i Evropi je dojadila Srbija – permanentni proizvo|a~ kriza na Balkanu. Moja prijateljska poruka i molba srpskim vlastodr{cima je da se okanu neprijateljskog dr`anja prema Albancima i Kosovu te da oslobode srpski vredni i pitomi narod svojih suludih politi~kih hipnoza... z Za koga ste glasali? Ne mislimo bukvalno, ne `elimo biti indiskretni, nego

mislimo na to {ta je to Va{a {olja ~aja na dana{njem Kosovu? Koja Vam je opcija najbli`a? A. D. – Ja, li~no, ne glasam, jer svi oni koji se upu{taju u tu trku za vlast dragi su mi i mili, ali pomalo i sme{ni. Me|utim, sigurno je da su mi oni s kojima sam delio zatvorske patnje i ratne strahote dra`i i miliji. I, kad me pitaju za koga bih glasao kad bih glasao, ja im iskreno ka`em: za PDK – Demokratsku partiju Kosova. Ne ka`em da je ona neka perfektna partija, ali je po mojim osnovnim merilima najzaslu`nija i najbolja me|u ostalim partijama. Najbli`a opcija mi je ona koju propoveda i sledi PDK: Evroatlantska orijentacija i priklju~enje EU. z Da li imate i srpski paso{? Ili ste ~itavu pro{lost gurnuli u pro{lost?

A. D. – Paso{ nemam, ali imam staru li~nu kartu Srbije. Ja pro{lost ne zaboravljam i ne preporu~ujem nikome da je zaboravi. Me|utim, ja nisam talac pro{losti. Ja `ivim danas i radim za na{u zajedni~ku lep{u budu}nost. Duboko verujem da }u mnogo pre nego {to misle pesimisti da idem u Srbiju samo sa li~nom kartom Kosova! @ivi bili, pa videli! z Koga politi~kog lidera u Srbiji vidite kao istorijski najperspektivnijeg

partnera Albancima sa Kosova? A. D. – Ne samo meni, nego svima nama Albancima najvi{e odgovaraju pravi pravcati Srbi. Jer samo pravi pravcati Srbi vole istinski svoj narod. A samo oni koji istinski vole svoj narod ne `ele i ne}e dozvoliti da budu okru`eni neprijateljima. Samo takvi Srbi }e imati snage da batale PALANA^KU FILOZOFIJU. Samo takvi Srbi }e prestati da se bak}u tamo oko nekih granica i teritorija u vremenu kad Evropa ru{i sve granice oko sebe. Samo takvi Srbi }e imati snage da prihvate nas Albance kao ravne sebi. Samo takvi Srbi }e biti najperspektivniji partneri nama Albancima, ne samo na Kosovu nego u celom albanskom prostoru. z Kako bi izgledao Va{ virtuelni put u Srbiju? Koja mesta, koji bi Vam ljudi bili

interesantni? A. D. – Ah, lepa je zemlja Srbija! Lepa je [umadija, lepa je Vojvodina, lepi su Dunav i Sava, lepe su Terazije, lepa je i strma Balkanska ulica, ali je najlep{i Kalemegdan. Odande puca pogled na sve ~etiri strane: na istok i zapad, na sever i na jug. Ne valja samo ko{ava! Kada ona dune, sve se trese, sve se ljulja! Voleo bih da pesetim Spomen-park u [umaricama, u Kragujevcu, mesto gde su od zavojeva~a streljani i u~enici i profesori uzvikuju}i: Bolje grob nego rob! Voleo bih da posetim, ako je jo{ u `ivotu, velikog srpskog filozofa Radomira Konstantinovi}a, autora sjajnog dela FILOZOFIJA PALANKE. Voleo bih da obi|em grob mog velikog prijatelja Mihajla Mihajlova Mi{e. Voleo bih da sretnem ~vrstu i pametnu `enu Sonju Biserko, Sonju Liht, Lazara Stojanovi}a, Milana Nikoli}a, moje prijatelje iz Beogradskog kruga, voleo bih da obi|em grob odva`nog i izvanrednog novinara ]uruvije... Voleo bih negde da ru~am srpski pasulj sa rebarca!... z Ka`ite, na kraju, kako vidite deceniju koja dolazi? Kud }e svet, kud }emo mi

sa ovih prostora? A. D. – E, pa, kad me pitate neka mi se dozvoli da dam odu{ka svojoj ma{ti. Kosmi~ke brzine su na delu. Svet se zahuktao. Kinezi }e u svojim {kolama uvesti kao obavezni predmet i u~enje latinice. Kinezi }e u svoj politi~ki sistem da uvedu dvopartijski sistem – levu i desnu Komunisti~ku partiju! Kineska jeftina, ali i veoma kvalitetna roba }e preplaviti svet. Kina }e biti glavni faktor o~uvanja mira i svestrane saradnje u svetu. Kina }e, svojom mudrom i strpljivom politikom i veoma sna`nom i efikasnom ekonomikom smiriti i re{iti sve konflikte u svetu. Dr`avni kapitalizam }e nadma{iti privatni kapitalizam. Kina }e zapo~eti sveop{tu robotizaciju dru{tva uklju~iv poljoprivredu, industriju, usluge, vaspitanje, zdravstvo, nau~na istra`ivanja, kulturu, umetnost i ~ak svemirski turizam! Idu}a decenija i mnoge posle nje }e biti u znaku Kine. Za na{e veliko ~udo, Kinezi ne}e zahtevati od nas da mi nau~imo kineski. Jok, more! Oni ve} u~e na{e jezike te zahvaljuju}i tome mi }emo, sve {to nam bude bilo potrebno da imamo na na{im maleckim jezicima: na albanskom, srpskom, gr~kom, makedonskom, cnogorskom, bo{nja~kom, hrvatskom, slovena~kom, romskom, slova~kom, ~e{kom, rusinskom, norve{kom, {vedskom, danskon, finskom, retroromanskom i ~ak na nekim jezicima koji bi isparili kad ne bi bilo kineske robotizacije i civilizacije!... Ko ne veruje uveri}e se... A, mi }emo ostati tu gde jesmo, jer niko ne}e trebati nas. Svi }e juriti za Kinezima!...

SRETNA Vam NOVA 2011-ta!!! GËZUAR VITIN E RI 2011!!!

DEMA]I: PRIJATELJSKI SRPSKI NARODE, TRGNI SE!

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

ng

XIII

XIV

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

LI^NOSTI I DOGA\AJI

decenije

Du{ko Kne`evi} U biznis je u{ao sa trideset i za dve decenije pro{ao je impozantan luk od podgori~ke periferije, preko zemunskih kioska sa vir{lama, do naslovne strane Vorld fajnensa. Izme|u je bio maneken, ko{arka{, vaterpolista, profesor, globtroter, graditelj, menad`er, bankar, izdava~, producent, trgovac, manimejker, akademski ~ovek, biznismen velikog formata, dakako hedonist i filantrop. Njegova Atlas grupa ima nekretnine, interese, poslove, projekte, novac, ofise - na Kipru, u Londonu, u Moskvi, u Srbiji, u Crnoj Gori. Ali se Du{ko Kne`evi} uzima kao bazi~no crnogorski poslovni ~ovek. U Beogradu je kao kod ku}e, isto tako u Rusiji i Engleskoj, u Njujorku ili Limasolu, pa ipak prava ku}a mu je tamo gde je ro|en: pokraj Podgorice. Njegova hacienda nedaleko podgori~kog aerodroma mediteranska je gra|evina ali zra~i crnogorski. Takve su i njegove kompanije, hoteli, televizije, univerziteti. Uz jednu bitnu napomenu: svi su oni samo onoliko crnogorski koliko su svetski. Otud u naslovu intervjua, tu desno od ovog teksta, insistiranje na modernom. Razumeli smo da su mu znanje i modernizacija klju~ vizije. Kne`evi} na jedan amblemati~an na~in reprezentuje novu Crnu Goru, on je njena metafora. Na vezi je sa {eicima, emirima, ruskim gubernatorima, ameri~kim (biv{im) predsednicima, kiparskim guvernerima, srpskom poslovnom elitom, sa holivudskim zvezdama. Sa onima – uveren je - koji mogu pomo}i da Crna Gora presko~i svoju senku. Njemu je mobilni u rukama od {est ujutru do jedan iza pono}i. Ali ono {to ga u tome slu~aju razlikuje od tipi~nog Crnogorca jeste to da je Kne`evi} u pogonu non-stop. Ni njegova krupna pojava nije prepreka da ga taj enormni apetit za radom u~ini incidentnom pojavom me|u klasi~nim, relaksiranim Crnogorcima. U na{em `argonu, Kne`evi} je „crnogorski Mi{kovi}“. Ima ih koji misle da je crnogorski separatista, Milov ~ovek, ali i onih koji ga zovu „Car Du{an“. Neki su ga videli u tesnim poslovnim vezama sa Ko{tuni~inim timom. Jedino, valjda, ~ime se nije bavio jeste, me|utim, politika. I – {to je za crnogorskog biznismena krucijalno – nije bio stanovnik crnih hronika.

UNAPRE\ENJE STANDARDA POSLOVANJA z Koje ciljeve o~ekujete da ostvarite od me|unarodnog povezivanja? - Glavni ciljevi koje ostvarujemo kroz me|unarodno povezivanje i saradnju sa me|unarodnim partnerima jesu unapre|enje standarda poslovanja i biznis kulture kao i promocija ovog regiona kao sigurne investicione destinacije. Ovo su klju~ne stvari na kojima insistiramo, jer od toga u mnogome zavisi dalji regionalni rast i razvoj. Imaju}i u vidu va`nost ovih ciljeva, uvek se trudimo da se pove`emo sa respektabilnim partnerima, bez obzira na to da li je re~ o biznisu, medijima, obrazovanju, kulturi ili nauci.

Status kandidata za EU signal je

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

XV

investitorima da je Crna Gora stabilna dr`ava

ATLAS GRUPA IMA JEDAN PRINCIP, A TO JE DA ZA SVAKI PROJEKAT KOJI ZAPO^INJE, PRIMENI NAJSAVREMENIJE SVETSKE STANDARDE. OVAKAV NA[ STIL POSLOVANJA SE OGLEDA I PREKO ^LANSTVA U ORGANIZACIJAMA POPUT KLINTONOVE GLOBALNE INICIJATIVE

V

eoma sam ponosan i zadovoljan svim {to smo postigli u prethodnoj deceniji, ka`e u razgovoru za „Danas“ jedan od istaknutih privrednika regiona i predsednik „Atlas grupe“ dr Du{ko Kne`evi}. „Atlas grupa“ ima sedi{te u Podgorici, ali je njeno podru~je delovanja mnogo {ire, od regiona, pa do udaljenih svetskih destinacija. Upravo to me|unarodno iskustvo jedne kompanije iz na{eg regiona bilo je povod da razgovaramo sa njenim prvim ~ovekom, budu}i da je krajem ove godine jedan od najuticajnih svetskih finansijskih magazina „World finance“ naslovnu stranu i vode}i ~lanak posvetio Atlas grupi i njenom me|unarodnom iskustvu. - Uradili smo mnogo na promociji ovog regiona u svetu i otvorili put zna~ajnim investitorima, {to nije bio lak posao imaju}i u vidu sve {to se de{avalo u prethodne dve decenije. Jednim od najve}ih dostignu}a grupe, smatram ulaganje u obrazovanje, stipendiranje studenata i investiranje u mlade ljude, jer je to poluga na kojoj treba da po~iva razvoj svake dr`ave. Kapital sam po sebi, bez znanja i bez sposobnih ljudi koji }e upravljati njime, mo`e da postigne samo ograni~ene rezultate, ka`e na{ sagovornik. Ocenjuju}i upravo okon~anu godinu, Kne`evi} ka`e da je ukupni rezultat zadovoljavaju}i, imaju}i u vidu op{tu invesicionu i poslovnu klimu u svetu i u regionu. „Sve tri banke }e zavr{iti sa profitom {to je za nas veoma zna~ajno, po{to one ~ine okosnicu grupe. Siguran sam da bismo postigli jo{ vi{e, da svet nije zahvatila kriza pre dve godine, koja je usporila po~etak realizacije nekih vrlo zna~ajnih projekata. Nisam zadovoljan rezultatom u nekim kompanijama koje su vezane za tr`i{te kapitala i nekretnina, iako je to vi{e posledica op{tih okolnosti na ovim tr`i{tima nego lo{ih poslovnih odluka, ocenjuje Du{ko Kne`evi}. z Va{a grupa je jedna od malobrojnih

privrednih grupacija u regionu koja svoje poslovno okru`enje tra`i u me|unarodnim uslovima. Koji su va{i me|unarodni projekti i kakva su va{a dosada{nja iskustva? - Atlas grupa posluje u Crnoj Gori, Srbiji, Rusiji, na Kipru i u Velikoj Britaniji. Internacionalizacija poslovanja je jedna od glavnih orijentacija grupacije na ~ijem sam ~elu. To nam je i dalo priliku da imamo lak{i pristup investitorima, s obzirom na to da smo i prepoznati ne kao lokalna, ve} regionalna i me|unarodna poslovna grupacija. Ukoliko se na ovo dodaju i ozbiljno pripremljeni projekti, sa kojima smo izlazili pred me|unarodne partnere, onda je sklapanje dobrih poslova bilo uveliko olak{ano. Trenutno u partnerstvu sa kraljevskom porodicom Al Nahijan iz Abu Dabija, gradimo Atlas capital centar u Podgorici, jedan vrlo reprezentativan objekat, ne samo za crnogorske ve} i za evropske standarde. Na projektu Jadranskog sajma, sa grupom ameri~ko-britanskih investitora iz Future capital partnersa, tokom godine po~injemo gradnju modenog Expo centra, a na{i partneri hotel iz Windam lanca. Deo ovog projekta je i Turner, poznata ameri~ka kompanija sa kojom smo sklopili ugovor o strate{kom partnerstvu, a koja }e upravljati gradnjom celog kompleksa. Pored ovoga u planu je i izgradnja velikog golf

kompleksa u konzorcijumu sa kanadskim milijarderom Piterom Mankom, i ona }e po~eti odmah nakon {to se u pregovorima sa dr`avom re{e neka sporna pitanja. Na ovome se ne zaustavljaju na{i planovi na me|unarodnom nivou, jer smo u pregovorima sa zainteresovanim partnerima za bolnicu u Meljinama, a tako|e privodimo kraju i razgovore o otvaranju prvog ameri~kog koled`a u Crnoj Gori. z Koliko je va{a kompanija ulo`ila u modernizaciju poslovanja, usvajanje novih poslovnih standarda i tehnologija i uslova za poslovanje u Crnoj Gori i uklapanja u savremene biznis procese?

- Ulo`ili smo jako mnogo jer modernizacija za nas predstavlja prioritet i imperativ u svakom smislu. Atlas grupa ima jedan princip, a to je da za svaki projekat koji zapo~inje, primeni najsavremenije svetske standarde koji se u tom trenutku koriste, uz konsultovanje priznatih stru~njaka iz odgovaraju}ih oblasti. Fabrika vode koju smo izgradili jedna je od najbolje opremljenih na Balkanu. U Televiziji Atlas je oprema koja je mnogo ispred onih koje su do tada kori{}ene na ovim prostorima. Ovakav na{ stil poslovanja se ogleda i preko organizovanja konferencija me|unarodnog karaktera, u~estvovanja na me|unarodnim Dr Du{ko Kne`evi}, forumima u svetu, ~lanstva u globalnim predsednik Atlas grupe organizacijama poput Klintonove globalne inicijative. Na na{em univerzitetu su gostovala zvu~na imena poput Filipa Kotlera, oca modernog marketinga, @eljka Bogeti}a, i mnogih drugih, a sve u cilju da Crnu Goru pribli`imo svetskim poslovnim standardima, i da stvorimo uslove za njihovu implementaciju. nezavisna crna gora z Kako }e prihvatanje kandidature DOGA\AJ Crne Gore za EU uticati na poslovne potencijale Crne Gore i {ta to zna~i za Atlas grupu? z [ta za vas zna~i okon~anje projekta Atlas kapital centra u Podgorici? - Ovo je vrlo zna~ajan doga|aj, jedan od najzna~ajnijih koraka na putu punopravnog - Skora{nji zavr{etak gradnje Atlas kapital centra ~lanstva u EU. Sam doga|aj mo`e imati velike pozitivne efekte za nas zna~i jako mnogo jer predstavlja potvrdu na{e uspe{ne poslovne politike i sposobnosti da na Crnu Goru, a samim tim i na sve privredne stanemo iza velikih investicija ovog tipa. Gradnja subjekte u njoj, pa dakle i na Atlas grupu. Atlas centra }e ko{tati preko 100 miliona evra. To je Dobijanje statusa kandidata je svojevrstan najve}a investicija ikad realizovana u Podgorici i pozitivan signal investitorima da je Crna Gora jedna od najve}ih u Crnoj Gori. Ovih dana smo sigurna i stabilna dr`ava, koja je spremna da {titi postigli definitivan dogovor sa Krown Plazom, ulaganja prema usvojenim evropskim presti`nim hotelskim operaterom, pod ~ijim }e standardima. To mo`e dati impuls novim brendom biti otvoren hotel sa 135 soba u investitorima da se zainteresuju za Crnu Goru, i poslovnom delu centra. To }e nesumnjivo odlu~e da u nju ula`u. doprineti podizanju ukupnog nivoa turisti~ke Pristupni fondovi pru`aju odli~nu {ansu da se pod vrlo povoljnim uslovima obezbede sredstva za usluge glavnog grada i dr`ave. Svakako, sve ovo }e imati i zna~ajne finansijske finansiranje zna~ajnih razvojnih projekata. efekte, jer o~ekujemo intenziviranje prodaje i Ono {to tako|e smatram vrlo zna~ajnim jeste zakupa apartmana i poslovnog prostora. stvaranje uslova za usvajanje evropskih standarda u svim oblastima i priprema za punu z U njegovoj gradnji u~estvuju va{i partneri iz implementaciju evropske regulative. U skladu sa Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kako je do{lo do ovim, ja sam se odavno zalagao za to da Crna Gora te saradnje i da li imate nove projekte u vidu? ve} sad usvoji i primeni MIFID regulativu, kojom je u EU regulisano pitanje svih investicionih usluga i - Partnerstvu sa kraljevskom porodicom Al tako krene putem Norve{ke, Islanda i Lihten{tajna Nahijan iz Abu Dabija, prethodili su intenzivni koji su je usvojili, a jo{ uvek nisu ~lanice EU. kontakti, koji su krunisani posetom {eika Haze Veoma je zna~ajno da se ovaj proces ne odvija Crnoj Gori, pre tri godine. Ta poseta je odu{evila sam od sebe, ve} zahteva puno zajedni~ko na{e partnere {to je definitivno bilo odlu}uju}e za anga`ovanje dr`ave, civilnog sektora i u~e{}e u ovom projektu. predstavnika biznisa. U tom smislu, zbog zna~aja Pored centra, zajedno smo u{li i u projekat ovog procesa Atlas grupa je spremna da da svoj Meljine, me|utim oni su iza{li iz njega nakon {to su pun doprinos.

Atlas kapital centar, najmarkantn ija

gra|evina u Podgorici

MODERNIZACIJA.

MODERNIZACIJA.

MODERNIZACIJA. razgovarao Dragan Biseni}

decenije

Bupi prodali deo svoje grupacije koja se bavi zdravstvenim turizmom. Za sad nam je prioritet okon~anje gradnje Atlas kapital centra, i nakon toga }emo analizirati mogu}nost zajedni~kog u~e{}a u jo{ nekim projektima, za koje bismo eventualno na{li zajedni~ki interes. z Globalna finansijska kriza jo{ ne jenjava, posebno potresaju}i evro koji je moneta u Crnoj Gori. Kako je ona uticala na poziciju Crne

Gore u o~ima me|unarodnih investitora i koliko }e brzo ona ponovo postati atraktivna destinacija stranih investitora? - Crna Gora je podelila sudbinu gotovo svih zemalja ~iji razvoj zavisi od stranih investicija. To je pogotovo bio slu~aj na po~etku krize, kada je veliki broj projekata zbog neizvesnosti o dubini i ozbiljnosti njenih posledica usporen ili definitivno napu{ten. Prednost Crne Gore je njena veli~ina, odnosno

~injenica da bi jedna ili dve ve}e investicije pokrenule ekonomsku aktivnost. To se pre svega odnosi na po~etak gradnje auto-puta, hidroelektrana i nekih turisti~kih kompleksa u narednoj godini, {to }e - siguran sam - direktno uticati na povratak interesovanja ostalih investitora. Naravno, svoj doprinos celom procesu }e dati i sticanje statusa kandidata za EU. z Koji su va{i ciljevi u narednoj deceniji?

- Planiramo dalji dinami~ni rast i razvoj grupe uz realizaciju nekoliko ve}ih projekata, pre svega Jadranskog sajma i izgradnje EXPO centra koji }e biti konkurentan na evropskom nivou i kompleksa u Meljinama. O~ekujem da }e se u narednih deset godina Crna Gora i region dosta promeniti i da }e sve zemlje regiona postati ~lanice EU i NATO, {to }e kona~no staviti ta~ku na sva otvorena pitanja koja su ko~ila i ometala br`i razvoj i integracije ovog „ prostora.

XVI

ng



ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

LI^NOSTI I DOGA\AJI

Kosovo je Srbija, sve ostalo je Delta

decenije

USPON I PAD CARSTVA SRPSKOGA Foto: Stanislav Milojkovi}

pi{e Ivan Radak

K

osovo je Srbija, sve ostalo je Delta, Mi{kovi}u, kupi Kosovo da opet bude na{e. Ovako su neki od grafita u nekoliko re~i opisivali ko je osoba koja je u prethodnoj deceniji bez premca obele`ila ekonomiju na{e zemlje i koliko je bilo njegovo bogatstvo, ugled i mo}. Miroslav Mi{kovi} po~eo je da razvija svoju imperiju po~etkom devedesetih i uspe{no je to ~inio pod svim vlastima koje su se za dve decenije smenile na ovim prostorima, a donekle ironi~no, neverovatan uspeh zaustavili su doga|aji spolja odnosno svetska ekonomska kriza. Mi{kovi} je ro|en 1945. u selu Bo{njane kod Varvarina i osnovno i srednje {kolovanje zavr{io je u Kru{evcu dok je diplomu Ekonomskog fakulteta stekao u Beogradu (neki ka`u u Kragujevcu). Prvi ve}i posao imao je u Jugobanci u rodnom gradu. Nakon kratkog rada u Trajalu pre{ao je u Hemijsku industriju @upa koja ga je vinula do direktorske pozicije. Danas upravlja holdingom koji ima promet od oko tri milijarde evra i bavi se prodajom hrane, automobila, sportske opreme, ode}e, lekova, reklamnog prostora, proizvodnjom i prodajom bicikala, name{taja, hrane, izgradnjom {oping molova i drugih nekretnina. U koliko firmi Delta ima udele verovatno zna samo Mi{kovi}, ali procenjuje se da ih je vi{e od 70. Ostalo je zabele`eno da je samo u jednoj godini tokom procesa privatizacije taj holding kupio 23 preduze}a. U brojnim firmama ~lanice Delte imaju i simboli~ne udele od nekoliko procenata. Srce Delte nastalo je 1991. u hotelu Slavija gde je jedna soba poslu`ila kao poslovni prostor. Sa samo 12 radnika krenulo je stvaranje kompanije Delta M za uvozno-izvozne poslove. Ceo biznis prerastao je u holding iz pet delova, koje su kasnije ~inile grupe firmi. Poznavaoci njegovog rada kao jedan od presudnih poteza za uspeh tokom 90-ih vide osnivanje Delta banke. Spekuli{e se da je na nju prenet promet brojnih dr`avnih preduze}a {to joj je obezbedilo sredstva za rad u te{kim godinama, a time i njenom gazdi. Naravno, uspeha u tim godinama nije moglo da bude bez ~vr{}ih veza sa politikom. „Ne mo`ete da tvrdite da niste imali veze s politi~arima dok kompaniji ide dobro i dok ostvaruje neverovatne rezultate“, rekla je nedavno za Mi{kovi}a njegova doskora{nja najbli`a saradnica Milka Forcan. Njen eksgazda bio je, kao ugledni direktor dru{tvene firme ({to mo`da i nije bilo te{ko kada ste na ~elu firme koja ima veliki tr`i{ni udeo u dogovornoj ekonomiji) i dobitnik nagrade AVNOJ-a, pozvan u vladu 1990. godine gde je na mestu potpredsednika proveo manje od godinu dana. Nakon odlaska u vode privatnog biznisa nije prekinuo odnose s porodicom Milo{evi}. Malo ljudi o njemu `eli javno da govori, pa je prili~no maglovito zabele`eno ~ime se konkretno bavio devedesetih osim {to se bavio uvozno-izvoznim poslovima. „Radio je sve, od {verca cigareta, do pranja i izno{enja para na Kipar, koristio je povlastice pri uvozu i izvozu, a do najsla|ih para je do{ao preko fondova i javnih preduze}a koja su dr`ala novac kod njega, u banci, sa mizernom kamatom, a onda bi im Delta taj isti novac davala za plate, ali uz kamate koje su nekada bile i po dva-tri odsto dnevno. Nije se, me|utim, eksponirao kao Kari}, a davao je i gde treba i kad treba“, ovako je rad Mi{kovi}a tokom devedesetih za magazin Status objasnio nekada{nji {ef Vladinog biroa za komunikacije Vladimir

LEGENDE I ABROVI Kako navode na{i sagovornici, premijer \in|i} se posle 5. oktobra prijateljima poverio tvrde}i da je mislio da je Mi{kovi} bogatiji i cenio je njegov kapital na oko 30 miliona maraka. Kada je re~ o odnosu sa Milo{evi}em, isprva je bio jedan od njegovih miljenika, ka`u na{i upu}eni izvori (o ~emu govori podatak da ga je uselio u svoj stan na Vra~aru), da bi odnosi posle bili manje prisni. U medijima se spekulisalo i da je porodica Milo{evi} imala udeo u Delti, ali to nikada nije rasvetljeno. Pred kraj devedesetih, Mi{kovi} je demokratsku opoziciju dr`ao kao rezervu, kontaktirao je s njima i pomagao ih kao ulog za budu}nost. Na{i sagovornici isti~u i da je le|a, zajedno sa Bekom, okrenuo Ko{tunici iako je u vreme njegove vlade zna~ajno napredovao. Javnost je nakon toga spekulisala da je imao i velikog uticaja pri formiranju postoje}e vlade. Zbog navodnih veza sa Mi{kovi}em, niz ministara do{ao je na udar javnosti. Me|u najvi{e kritikovanim, posle Ko{tunice, bio je i aktuelni ministar Mla|an Dinki}. Biv{i potpredsednik vlade Miroljub Labus na{ao se na udaru `estokih kritika kada je njegova konsultantska ku}a uradila analizu koja je pokazala da Delta nije monopolista. Sli~no se dogodilo i aktuelnom ministru Slobodanu Milosavljevi}u, a kao kamen oko vrata na{la mu se promena na ~elu Komisije za za{titu konkurencije koja je do{la nedugo nakon {to je ta institucija pokrenula postupak protiv Delte. Kako navode na{i sagovornici, Mi{kovi} se jo{ u @upi isticao kao strog direktor, primenjuju}i metode svojstvene socijalisti~kom dobu sa {palirima radnika koji su organizovani pri do~ekivanju rukovodilaca. Sli~no je preneo i u Deltu gde u upravnoj zgradi tako|e postoje odre|eni kodeksi pona{anja. Pri obilasku brojnih sektora prire|uju se sve~ani do~eci (pre nego {to do|e Mi{kovi}, jedan od zaposlenih ga glumi dok drugi uve`bavaju kako }e ga do~ekati). Na{i sagovornici opisuju ga i kao nervoznog u komunikaciji. Tako je, kako nam je obja{njeno, na jednom od prijema Kluba privrednik pre pet-{est godina u Geneks apartmanima do{ao u sukob s Mirkom Todorovi}em Todorom, kojeg je naterao da napusti prijem. Sli~an sukob imao je i sa ~elnicima Nelta, za koji na{i izvori tvrde da je bio obele`en i te{kim re~ima. Doskora{nja saradnica Milka Forcan opisuje ga kao ekstremnog ~oveka kod kojeg postoje samo crno i belo, kao i ~oveka koji ume da bude nekorektan. „Velika mana mu je {to prilikom pobe|ivanja protivnika metode i sredstva kojima se slu`i u tim borbama nisu u potpunosti opravdani. Gre{ka je {to to nikad nije promenio. Evo mog primera: ili sam najbli`i saradnik, ili najlju}i neprijatelj. Tako se pona{a u svemu. Tu kod Mi{kovi}a postoji apsolutno odsustvo sluha za komunikaciju, da se saslu{a neko

Beba Popovi}. Kompanija Delta povezivana je u akciji „Mre`a“ sa {vercom cigareta. Krajem devedesetih, Mi{kovi} osniva Delta osiguranje, a 1999. postao je i generalni zastupnik Najkija. Kako ka`u na{i sagovornici, koji su insistirali da o Mi{kovi}u govore anonimno, tada je po~eo da poma`e i demokratsku opoziciju. U novu deceniju ulazi kao bogat ~ovek, ali kako se procenjuje, ne toliko bogat kao {to }e postati u narednih pet godina. Razrezan mu je i porez na ekstraprofit od oko tri miliona maraka. Iste godine usledio je jedan veoma nemili doga|aj. Bio je otet pa pu{ten posle 16 sati nakon {to je pla}en otkup od sedam miliona maraka. Otmi~ari su bili pripadnici Zemunskog klana, koji su kasnije uhva}eni u Francuskoj pa pu{teni na slobodu. Kako Beba Popovi} obja{njava, Mi{kovi} je pre`iveo promenu vlasti zbog „nesposobnosti i nemanja snage heterogene vlade“, kao i zbog Ko{tunice, za kojeg tvrdi da nije li~no sa~uvao Mi{kovi}a, ali jeste odbacio mogu}nost lustracije. Popovi} ne spori da se Mi{kovi} sastajao i sa premijerom \in|i}em (izme|u ostalog, ne bi li demantovao glasine da se hvalio kako je kupio sebi oprost sa pet miliona maraka). Kako prenosi Popovi}, Mi{kovi}a je u vladi video „puno puta, ali skoro uvek u kabinetu Nemanje Kolesara koji je bio savetnik \in|i}a za privredu, a pre dolaska u Vladu bio je zaposlen ba{ u Delti“.

Hajat, da ka`e da je slede}i korak izlazak na Londonsku berzu i da ne mogu da stanu jer bi to zna~ilo pad. Mi{kovi} verovatno zato nije `eleo da priko~i. Nastavio je slede}e godine sna`nu ekspanziju, i to izvan zemlje. U julu 2007. kupio je trgovinski lanac Tropik iz Banjaluke. Iste godine stupio je i na tle Evropske unije kupiv{i bugarski lanac Pikadili. Jo{ sna`nije nastupio je 2008. Tada je kupio imovinu Geneksa (hotel Kontinental i apartmane) za skoro 150 miliona evra, kao i Darta trgovinu i robnu ku}u Boska u BiH. U julu je kupio trgovinski lanac Ela u Crnoj Gori i iste godine u{ao je i na tr`i{te Albanije preko maloprodajnog lanca Euromaks. U septembru 2008. kupio je Ni{ ekspres, a u novembru fabriku name{taja Standard iz Bosne. A onda je usledio najve}i udar ekonomske krize, ne{to pre toga i promena vlasti.

drugi. Rezultat toga je ekstremno pona{anje“, opisala ga je Forcanova i dodala da je preko zajedni~kih poznanika dobijala i uvredljive poruke. Kada je obja{njavao kako se penje na lestvici u tr`i{nim uslovima, prenose na{i sagovornici, obja{njavao je da je prednost to {to je ve} bio poznat bankarima. Tvrdio je da je zahvaljuju}i i tome lak{e dobijao kredite. Ono {to mu priznaju kao vrlinu jeste to {to je te`io da prenosi pozitivna iskustva u svoju firmu obja{njavaju}i saradnicima da je sve ve} izmi{ljeno i da bi to trebalo samo primeniti. Koristio je i eksperte i u tome, kao i u drugim poslovnim odlukama, mnogi priznaju da je moderniji od Kari}a i sli~nih biznismena. Dao je i niz pozitivnih elemenata u razvoju Srbije, tvrde na{i sagovornici. Dugo je bio na crnoj listi SAD za ulazak u tu zemlju zbog veza sa Milo{evi}evim re`imom. Puno mu je trebalo i da izdejstvuje skidanje sa te liste. Na{i izvori tvrde da mu je u tome najvi{e pomogao biv{i ambasador SAD Kameron Manter. Kako navode, savetovao mu je da proda deo kompanije, ~ak i do polovine kako bi u nju u{ao ve}i broj ulaga~a. Ina~e, Mi{kovi} se pojavljuje na prijemima u ambasadama, ali samo kod najve}ih sila poput SAD, Britanije i Rusije i uvek sa pratnjom. Kako ka`u na{i sagovornici, jezike ne zna iako se u biografijama u medijima pominje da govori engleski i ruski. Na{i izvori dodaju i da je uvek imao `elju da poseduje i medije. Hteo je da kupi list NIN ~emu se usprotivila redakcija, a zaposlene su podr`ali premijer \in|i} i ministar Vlahovi}. Za nekoliko dnevnih listova danas se pretpostavlja da su pod uticajem Mi{kovi}a. Iako taj uticaj nije potvr|en, primetno je da se u tim listovima pored veoma pozitivnih tekstova o Delti, redovno nalaze i prili~no negativni tekstovi o srpskoj ekonomiji, te{kom `ivotu gra|ana i sli~ne mra~ne teme. Na kraju, mediji su o~ekivali da se u protekloj deceniji dogodi i veliko spajanje biznisa Mi{kovi}a i najbogatijeg hrvatskog privrednika Ivice Todori}a. Ta pri~a je trajala godinu dana i onda utihnula, a kako saznajemo, taj posao zapravo nikada nije ozbiljno razmatran kako se pretpostavljalo. Ipak, vlasti Srbije i Hrvatske su tu ideju podr`avali i ~ak pri`eljkivali da im se pridru`i jedan od najbogatijih Slovenaca Igor Bav~ar, ali od toga nije bilo ni{ta.

On tvrdi i da je sna`an uspon Mi{kovi}a krenuo ve} 2002. „Mi{kovi} je sa Zoranom uspostavio blizak i direktan kontakt krajem 2002. godine i ta~no je da je u tom periodu po~eo da pravi izuzetne monopolske pozicije u raznim sferama poslovnog `ivota, ali je to samo zapo~eo. Preuzimanje Srbije uradio je pod Ko{tunicom, Dinki}em, Tadi}em i Nikoli}em“, tvrdi Popovi}. Tada je povezivan i sa Du{anom Mihajlovi}em, jednim od lidera DOS-a s kojim je bio kolega u srpskoj vladi jo{ 1990. godine. Na pitanje u vreme ~ije vlasti je Delta bila najmo}nija, njegova doskora{nja saradnica Milka Forcan rekla je da je to bilo vreme Milo{evi}a i Ko{tunice. Jedan od najboljih poteza Mi{kovi}a desio se u februaru 2005. kada je Intezi prodao 75 odsto akcija Delta banke za 277,5 miliona evra uz mogu}nost da ostatak otkupe za jo{ 100 miliona. U to vreme bilo je jasno i njemu da se doma}e banke te{ko mogu odr`ati u konkurenciji sa stranim koje imaju jeftinije i lak{e dostupne izvore kapitala. U pravom trenutku dobio je sna`nu finansijsku injekciju i 2005. godinu zavr{io kao vlasnik kompanije koja je u posedu imala veliki deo maloprodaje u Srbiji (Maksi, C market, Pekabeta). Zna~ajno je kupovao i poljoprivredno zemlji{te i postao vlasnik brojnih poljoprivrednih preduze}a. Do tada je, izme|u ostalog, postao i vlasnik fabrike ulja Sunce (kasnije prodao), Jugohemije, Juhora i Autokomande, a 2006. holdingu je dodao i Danubius. U martu 2006. prodao je i Delta osiguranje pa je ponovo dobio finansijski stimulans. U naponu snage bio je

zastupnik za prodaju Fijata, BMW-a, Lan~ije, Alfa Romea i Honde, Zare, Najkija, Nivee i mnogih drugih poznatih svetskih robnih marki. Ipak, ono {to je obele`ilo 2005. i 2006. godinu jeste promena vlasnika u tri velike kompanije - Luci Beograd, Ve~ernjim novostima i C marketu. Da je Mi{kovi} u{ao u Novosti nikada zvani~no nije potvr|eno i sve je ostalo na medijskim spekulacijama dok kod C marketa sumnje nije bilo. S druge strane, potvrdu da je u{ao u vlasni{tvo Luke Beograd mediji su videli u ~injenici da je na ~elnu poziciju postavio jednu od svojih najpoverljivijih osoba Ivanu Veselinovi}. Te kupovine javnost su u~vrstile u mi{ljenju da je Mi{kovi} veoma mo}an. Pogotovo je takvom mi{ljenju doprinelo uplitanje tada{njeg premijera Ko{tunice koji je podr`ao Beka i Mi{kovi}a u kupovini C marketa. Na zvani~nom sajtu Delta holdinga, na grafiku o poslovnim uspesima, primetan je drasti~an skok prihoda ba{ u 2006. godini. Javnost se tada zabavljala i javnim nastupom ministra za kapitalne investicije Velimira Ili}a koji je na BK televiziji 2005. godine izjavio da Mi{kovi} `eli „sve da pokupuje“, pa ~ak i Jat ervejz. „Mi{kovi} ne mo`e da priko~i, ima ga svuda, u agraru, u hladnja~ama, u osiguranju, trgovini, ho}e i avio-kompaniju... ho}e sve. Poru~ujem mu sada, Mi{kovi}u, priko~i malo“, rekao je tada Ili} opisuju}i visine koje je Mi{kovi} dosegao. U to vreme prvi ~ovek Delte nije se libio, u retkim javnim obra}anjima na rasko{nim proslavama kompanije u hotelu

ekonomija

LI^NOST

decenije

Nije bilo potrebno ni godinu dana da po medijima krenu pri~e o velikim problemima u kojima se Delta nalazi, o dugovima za koje procene idu od 600 miliona do milijardu evra, da je vojska dobavlja~a Delte u problemu jer ne mo`e da naplati svoja potra`ivanja. Kao {lag na tortu do{la je 2010. i razlaz sa dugogodi{njom saradnicom Milkom Forcan, koji su protivnici Mi{kovi}a spremno do~ekali kao znak po~etka obra~una dr`ave sa tajkunima. Milka Forcan ocenila je nedavno da je Mi{kovi}a prerastao sopstveni biznis. „Izgledalo je tako {to se za veoma kratko vreme vrednost kompanije basnoslovno uve}ala, kupovala su se nova preduze}a, zemlja, akcije... Pitanje za dublju analizu je da li je u organizacionom, kadrovskom i menad`erskom smislu toliki rast kompanije bio ispra}en.“ Nije, rekla je Forcanova u intervjuu za Kurir i dodala da je najdramati~nija pogre{na poslovna procena Mi{kovi}a bio nedostatak sluha za promene koje se de{avaju van Delte. Sa problemima Delte stekao se utisak da je oslabio i uticaj Mi{kovi}a u javnom i politi~kom `ivotu. To su potkrepili sve ~e{}i istupi predsednika dr`ave protiv bogatih. Mnogi su bili skloni da u tome prepoznaju i Mi{kovi}a. „Delta je velika kompanija koja ima ogroman uticaj. Politi~ari sigurno razmi{ljaju {ta }e biti s njom i s te strane je opravdano da vlast razmatra njenu sudbinu. Kriza je uticala na sve, ali nije samo ona doprinela smanjenju njegovog uticaja. Veze sa strankama postoje, ali se menjaju. Nije kao {to je bilo nekad. Ne mogu procesi vi{e da se dr`e potpuno blokirani, ne mo`ete sve rupe da zatvorite. Nekad je moglo“, ilustrovala je situaciju Forcanova. Prema dobro obave{tenim izvorima, savetnici predsednika Tadi}a sugerisali su mu da je najbolji trenutak da se Srbija „otarasi“ Mi{kovi}a. Me|utim, dr`avni vrh je u vaganju procenio da bi „ubijanje“ Delte za sobom povuklo niz negativnih efekata {to po privredu odnosno dobavlja~e {to po brojne porodice ~iji ~lanovi rade u Delti. Uprkos toj vrsti opstanka, realni problemi Delte doveli su Mi{kovi}a do odluke da proda osnovni deo holdinga, Delta maksi. Prema najavama, prodaja }e biti zavr{ena po~etkom 2011. {to analiti~ari procenjuju kao kraj velikog uticaja Mi{kovi}a s obzirom na to da vi{e ne}e mo}i da kontroli{e dobavlja~e. Kojoj dr`avi }e oti}i porez od prodaje za sada je neizvesno.

KAKO SAZNAJEMO, PREGOVORI SU TRENUTNO ZAPELI OKO HIPOTEKA KOJE MI[KOVI] IMA NA SVOJOJ IMOVINI. ^ELNICI BELGIJSKOG DELEZA, S KOJIM DELTA PREGOVARA, @ELELI BI DA MI[KOVI] NAJPRE RE[I TAJ PROBLEM DOK BI VLASNIK DELTE PRVO NOVAC.

XVII

XVIII

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

LI^NOSTI I DOGA\AJI

decenije

N

ije vest da je neko iz ove zemlje oti{ao, vest je da se u nju vratio. U poslednjih dvadeset godina na{e vlasti su svojom ratnom i ekonomskom politikom uradile sve da na{i mladi i obrazovani ljudi odu iz ove zemlje. Pozivali su ih da se vrate samo uo~i izbora, a molili su boga da se ne vrate, jer oni za njih nikad ne bi glasali. Pozivali su ih, zapravo, da se vrate u svoju zemlju, na svoje zavode za zapo{ljavanje i da sa svojim kolegama ~ekaju u redu za posao koji nikad ne}e dobiti. Mogli su da gledaju samo u nebo ne bi li neki ludi ili pijani strani investitor doneo pare i krenuo ovde ne{to da gradi i radi i da zapo{ljava besposlene kao i sam {to je. Povratak profesora Miodraga Stojkovi}a, svetski poznatog nau~nika, u Leskovac, u svoj rodni grad, nije samo vest, ve} je to jedna pri~a i o jednom vrsnom stru~njaku, pri~a o nama i o mnogim talentovanim mladim ljudima sa ovih na{ih prostora. Ovaj ~ovek koji je mogao da radi gde ho}e i da zara|uje koliko ho}e vratio se da u svom mestu uz velike peripetije otvori kliniku za vantelesnu oplodnju kako bi, kako je jednom prilikom rekao, pove}ao natalitet u ovom siroma{nom kraju i mnoge ljude koji prirodnim putem nisu mogli da imaju dece u~ini sre}nim. Human motiv. O~igledno da veruje da }e u ovu zemlju do}i dan kad }e imati hleba koliko i dece i da niko ne}e gladovati dokle god je narodnih kuhinja.

Foto: FoNet

Slavu je stekao bave}i se genetikom, ta~nije, mati~nim }elijama, i u{ao u sami vrh svetskih dostignu}a, otkrivaju}i da se pomo}u mati~nih }elija mogu le~iti mnoge bolesti. Ali ni{ta to ne vredi dok ne stekne slavu u svom rodnom mestu. U svom selu nikad niko nije mogao biti pop, a da li }e mo}i biti geneti~ar - jo{ se ne zna. Na{ narod se ne razume u vantelesnu oplodnju koliko u telesnu, a u genetiku ba{ nimalo. Ali kad se dosete da se razumeju i u genetiku kao i u sve ostalo, ne znam da li }e ovaj stru~njak nastaviti da se bavi tim poslom na ovim prostorima.

Dr MIODRAG STOJKOVI]

geneti~ar

U svom selu nikad niko nije mogao biti pop, a da li }e mo}i biti geneti~ar - jo{ se ne zna

SRE]NI LJUDI U LESKOVCU pi{e Milinko Buji{i} biomedicina

LI^NOST

decenije

Ako po~nem detaljnije da obja{njavam {ta su to mati~ne }elije, odnosno {ta je to ~ime se doktor Stojkovi} bavi, bojim sa da jedan broj ~italaca ni{ta ne}e razumeti kao {to ni ja nisam razumeo. Ne zato {to oni ne mogu da razumeju, ve} zato {to ja ne znam to da objasnim. Zato }u stidljivo pomenuti ono {to sam uspeo da zapamtim. Navodno, iz jednog kloniranog embriona mo`e se dobiti milijardu mati~nih }elija koje nose istu genetsku informaciju kao i sam pacijent. Te mati~ne }elije se koriste za prou~avanje bolesti sa namerom da se na|e uzrok bolesti. Kod naslednih bolesti, recimo neurolo{kih, prouzrokovanih genetskim poreme}ajima, terapija se vr{i tako {to se prekida lanac nastanka bolesti i na taj na~in se bolest elimini{e i organizam po~inje normalno da funkcioni{e. Prema doktoru Stojkovi}u u dogledno vreme }e na ovaj na~in mo}i da se le~e bolesti ki~me, {e}erna bolest i sl. Pored terapeutskog kori{}enja mati~nih }elija, one se mogu koristiti u reproduktivne svrhe, odnosno za produ`avanje `ivota, stvaranje novih bi}a i o`ivljavanje nestalih bi}a. Doktor Stojkovi} je protiv kori{}enja mati~nih }elija u ove svrhe, a koliko znamo to je i zabranjeno u celom svetu. Protiv ove (zlo)upotrebe je i medicina i politika i religija i etika. Ali, nemojmo se iznenaditi ako sretnemo neke bogate ljude za koje znamo da su umrli ili neke koji bi po zakonima prirode trebalo davno da umru. Jer, zakoni ne va`e za mo}ne, zbog mo}nih nisu ni pravljeni. Miodrag Stojkovi} je ro|en u Leskovcu 1964. godine. Nakom zavr{etka srednje {kole `eleo je da studira medicinu. Nije uspeo da se upi{e na Medicinski fakultet jer su tada, dodu{e ne{to manje nego danas, bili veoma strogi kriterijumi. Za talentovane nije bilo mesta jer je broj studenata bio ograni~en. Dok profesori, politi~ari, akademici, peva~ice i drugi va`ni ljudi upi{u svoju decu, skoro da i nije ostajalo mesta za one siroma{ne, koji nigde nikoga, na nekom va`nom mestu nisu imali, a dobre ocene i talenat nisu bili dovoljni. Ako se ne mo`e na medicinu, mo`e na veterinu. Nesu|eni student medicine upisuje se na Veterinarski fakultet i u roku ga zavr{ava. Nakon studija zapo{ljava se u Institutu leskova~ke fabrike „Zdravlje“. U devedesetim godinama posao u nau~nim institutima

nije bio cenjen ako ~ovek uz to nije bio i veliki patriota. A patriota je bio samo onaj koji je i{ao na mitinge podr{ke aktuelnoj vlasti ili svoje stru~ne radove objavljivao u listu „Politika“ u rubrici „Odjeci i reagovanja“. [to zbog siroma{tva, {to zbog mirisa baruta odlazi u Hamburg gde se zapo{ljava kao medicinski tehni~ar. Posle godinu dana rada prelazi u Minhen na jednu privatnu kliniku gde radi sve vrste poslova, od fizi~kih do stru~nih. Tamo{nji stru~njaci u njemu prepoznaju eksperta i dodeljuju mu stipendiju za doktrorske studije. Nakon {est godina provedenih u Nema~koj odlazi u Njukasl i biva izabran za profesora na Medicinskom fakultetu . Za vreme boravka u Engleskoj dobio je dozvolu od Vlade Velike Britanije da prvi u svetu po~ne rad na dobijanju ljudskih embriona mati~nih }elija iz kloniranih embriona. Dobijao je ovaj nau~nik ponude da u mnogim dr`avama sveta zapo~ne rad u ovoj oblasti, ali `udnja za rodim krajem bila je ja~a od svega. Uz pomo} na{e dr`ave on je u Leskovcu sagradio kliniku na kojoj se ve} u prvoj godini rada le~ilo preko 1.500 bra~nih parova od kojih je polovina uspela da rodi decu. Ako ovim tempom nastavi sa „proizvodnjom“ dece bi}e naroda na njivama, bi}e izbeglica, bi}e azilanata, bi}e vojnika koji }e Srbiju braniti u Iraku i Avganistanu, a u skoroj budu}nosti i u Severnoj Koreji i Iranu, kao {to su nekada Srbiju branili na Drini, a nedavno i u Kninu. Prema planovima ovog nau~nika ovakve klinike, kao {to je leskova~ka otvara}e se u drugim gradovima, a prva slede}a bi}e u Kragujevcu. Danas je ovaj mladi nau~nik direktor klinike, profesor univerziteta, zamenik direktora instituta „Princ Filipe“ u Valensiji, urednik ameri~kog nau~nog ~asopisa „Stem cells“. Dakle, i iz Leskovca se daleko mo`e sti}i ako se krene pravim putem. Kao {to se u njega mo`e do}i ako se {ta ima doneti. Bi}e problem ako ovaj za nauku mladi stru~njak zakuca na vrata Srpske akademije nauka i umetnosti. Svojom pojavom mo`e poremetiti duga~ak red lekara, koji ~ekaju da u|u u ovu na{u najvi{u nau~nu ustanovu. Za sada ovaj priznati stru~njak ne ispunjava osnovne uslove: nije kardiolog, nije urolog, a ne}e ni da klonira, pa nije potreban postoje}em sastavu Akademije. U ovu zemlju niko nije dobro do{ao ko ne{to vi{e zna od nas. Sve smo ~inili da pametne ljude oteramo i to smo sa posebnim zadovoljstvom ~inili. Formirali smo radne grupe, formirali komisije, zakazivali vanredne sednice skup{tina da bismo proterali one koji su hteli da znaju vi{e od nas ili da rade bolje od nas. Kod doktora Stojkovi}a su nam vezane ruke, pa ne znamo kako }emo to izvesti kad do|e vreme da ga teramo. Jer, ako se ne budu kod nas ra|ala deca, zahvaljuju}i na{em stru~njaku, ra|a}e se u nekoj drugoj dr`avi u kojoj mi mo`da i ne bismo voleli da ima dobar natalitet. Zato }e nam oko ovog doktora trebati mnogo pameti. Mala mesta postaju zna~ajna i velika po velikim ljudima, a ne i po broju stanovnika ili po bogatstvu. Tako je i Leskovac sada poznatiji po doktoru Stojkovi}u nego po povrtarstvu i tekstilnoj industriji po kojima je uvek bio poznat. A Leskov~ani kao i ve}ina gra|ana Srbije ne `eli da se izja{njava o ovom ~oveku sve dok nadle`ni dr`avni organi ne daju svoje mi{ljenje. Ne znaju oni, ka`u, {ta se krije iza te genetike, kakvi su to embrioni i ~ije su sve te mati~ne }elije i u {ta se sve to mo`e izroditi i protiv ~ega se mo`e okrenuti. Oni vole da gledaju svoj posao i da rade ono {to im se ka`e, a postoje dr`avne slu`be nadle`ne za procene sva~ijeg dela, pa i sva~ije }elije. Nije im jasno da ~ovek mo`e da se vrati tamo odakle bi svi `eleli da odu. I to ih najvi{e brine. A i svaka nauka im je sumnjiva, pa i ova, jer ne znaju da je nekom neko dobro donela.

SA SOBOM JE, PORED ZNANJA I SLAVE, DR STOJKOVI] DOVEO U LESKOVAC I SUPRUGU PETRU, NEMICU KOJA NIJE BA[ NAJBOLJE ZNALA GDE DOLAZI, ALI JE DOBRO ZNALA SA KIME DOLAZI. NESRE]AN ^OVEK @IVI GDE MORA, A SRE]AN GDE @ELI. DR STOJKOVI] JE SRE]AN ^OVEK. I MNOGI PORED NJEGA.

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

XIX

narodna muzika

LI^NOST

decenije

Dejan Petrovi} ili

UDAHNI Duboko pi{e Zoran Panovi}

P

a, kako ti proroci Tarabi}i pogodi{e onolika „soko}ala“, a ne pogodi{e ono glavno {to }e se desiti tu pored njihovog sela. Da, Mokra Gora je odmah pored Kremana, podno Tare. Pogodi{e i televizor i telefon, pogodi{e i „gvozdenog konja“ (voz), a Kremanci, kad su prvi put videli voz pevali su „vidi mila sele, ide {poret vu~e {ifonjere!“ Pogodi{e i „crvenog“ i „crnog“ cara, i Staljina, i Hitlera i Tita, a ne pogodi{e Drvengrad, tu pred nosom. Ako su toliko ozbiljni proroci bili, kao {to se pri~a, kako im se ne „prikaza“ Emir Kusturica. Pa, bar je on skop~an sa vozom. Njegov Drvengrad, kustendorfski, „antiglobalisti~ki Alamo“, tu je odmah pored „{arganske osmice“ i s njom ~ini jedinstvenu turisti~ku atrakciju. Ta „osmica“, onovremeno ~udo in`enjerstva, obnovljeni je deo „}irine“ trase od Beograda do Sarajeva. Tu se svakojaka ~uda de{avaju. Uostalom, jedno od najboljih dela Ljube Simovi}a se i zove „^udo u [arganu“. Ali, da ne cepidla~imo prema Tarabi}ima. U vreme kad je autor ovog teksta prvi put gledao na piratskoj VHS kopiji Mektirnanov „Umri mu{ki“, Mokra Gora je bila poznata jedino po „Kotromanu“, fabrici boja i lakova. Bila je i jedna kafana, valjda, a na prirodne lepote i staru prugu slabo je ko obra}ao pa`nju. Te{ko da smo onda mogli i zamisliti da }e Mektirnan i Brus Vilis (odnosno „Umri mu{ki“) biti simboli~ki, u performansu, sahranjeni na Mokroj Gori, a pretpostavka da }e na njoj boraviti D`im D`armu{, Maradona i D`oni Dep, bila bi u rangu pomisli da }e Igi Pop biti ~etvrti peva~ Bijelog dugmeta. Ali, kao {to reko-

smo, ovde se de{avaju ~uda. Tek nismo, u vreme „Kotromana“, mogli pomisliti da }e ba{ ovde biti jedan opak studio koji }e, shodno drvengradskom eklekticizmu, nositi ime Pitera To{a. E, tu smo. U ovom studiju je tokom oktobra i novembra 2010. truba~ Dejan Petrovi} sa svojim Big bendom snimio album „Udahni Duboko“ (ne, nismo pogre{ili, D je veliko, a posle }emo neupu}enima objasniti i za{to). Deo albuma snimljen je i u studiju Hammer u Novom Sadu. Hammer je alter ego producenta CD-a Milo{a Jovanovi}a. On je ta~no znao {ta se dobije kada se u studiju Emira Kusturice na Mokroj Gori spoje Dejan Petrovi}, Sergej Trifunovi}, Skaj Vikler, \ule Van Gog i Tijana Dap~evi}. Mo`da je ovo i psihodeli~ni optimizam, mo`da „ska folk“, u svakom slu~aju je u u{ima uzbudljiv, neobi~an, ne malo enigmati~an, muzi~ki proizvod truba~a koji je obele`io deceniju, svirao po Srbiji i meridijanima, uzeo u Gu~i sve {to se uzeti mo`e, 2010. je zvani~no osvojio i titulu „prva truba sveta“. A, sad i odgovor za{to ono D kod „Udahni Duboko“ velikim slovom. Album je dvosmislenog naziva jer je selo Duboko kod U`ica, rodno mesto poznatog truba~a. Hammer nam ka`e da je to pravo ogledalo Petrovi}a, njegove potrebe da eksperimenti{e sa tradicijom. Napravljen je iskorak od tradicionalnog shvatanja trube i sviranja koje uglavnom podrazumeva odsustvo vokala, {to nije slu~aj sa ovim albu-

mom. Naravno Dejanov Big bend podrazumeva i bubnjeve, elektri~nu i bas gitaru. Zalazi se smelo u druge `anrove. Armatura je tradicija u`i~ko-zlati-

e), onijem Depom (gor Dejan Petrovi} sa D` adonom i Kusturicom Mar

borskog podneblja, u kojoj sad ima d`eza, fanka, roka, popa. Ovo je nova tradicija – uveren je Hammer, koji je ranije producirao dva albuma [abana Bajramovi}a, povratni~ku turneju grupe Leb i Sol i njihov poslednji album „Itakanataka“, te video projekte za Egzit, dokumentarni serijal „Muzika na struju“, saundtrek za seriju „Vrati}e se rode“... Jo{ na prethodnom Dejanovom CD-u „Ru`a vetrova“ sve je bilo jasno. Letimi~an pogled na repertoar naslednika ~uvenog Mi}e Petrovi}a dovoljno govori o kakvoj se World Music atrakciji radi: pored standardnih pesama i kola iz u`i~kog kraja, tu je i vranjski melos, „Crni voz“ (muzika iz filma „Dom za ve{anje“), „Majsko sunce“ (Zdravko ^oli} - Goran Bregovi}), kultna muzika Mi}e Markovi}a iz TV serije „Otpisani“. To je samo za zagrevanje. Onda kre}e muzika meridijana i `anrovske fuzije: „Grk Zorba“, „Kad sveci mar{iraju“, „Havana Gila“, „Mama Huanita“, „O, sole mio“, „Pariski karneval“, kantri, kumba}era, zvuci Nju Orleansa, „Kosa“, pa Klint Istvud sa {ajka~om. Do „dubokog udahnjivanja“, Dejan je u repertoar uvrstio i Pink Flojd, Dip Parpl, Stinga, Tinu Tarner i sva{ta jo{ ne{to {to Tarabi}i nisu predvideli. Truba~ki orkestar Dejana Petrovi}a uvek je bio „Srbija sounds global“. Selo, ba{ duboko, kako mu i ime ka`e. Sedam kilometara od U`ica. Ku}a doma}inska. Uvek kad smo im dolazili u goste. Dejan sad `ivi u u`i~kom kvartu Kr~agovo gde i ve`ba sa svojim Big bendom. Trube su uvek izglancane. Na suncu dobijaju Strana XX Î

ng

Petrovi} / nastavak sa strane XIX nijansu zlata propu{tenog kroz pasionirane juvelirske ruke. I ceo utisak je najbolji kad sviraju kolo „Dubo~anka“. Ko nema kondicije tu stvarno treba da udahne duboko. „Dubo~anku“ je po~etkom ovog veka komponovao Dejan, specijalno za truba~ke kvalifikacije zapadne Srbije za Gu~u koje se tradicionalno odr`avaju zadnje sedmice jula na Zlatiboru. Filigranska „Dubo~anka“ i danas je glavni adut orkestra. Iako je ona deo „Ru`e vetrova“, Dejan je za „Udahni Duboko“ uradio novi aran`man. Pola veka svira se truba u Dubokom. U muzi~koj „manufakturi“ Petrovi}a, Dejan i njegov ro|eni brat Darko su ~etvrta generacija truba~a. Truba je u ove krajeve stigla iz vojske. Zato je valjda i vojni~ki zvonka. Prvi ju je produvao Dejanov pradeda Tanasije. Od njega trubu je nasledio Dejanov deda Danilo Petrovi}. Od Danila sin Mi}o, od Mi}a njegovi sinovi Dejan i Darko. „Ja sam je svirao punih 35 godina. Mi}o je kao de~ko od svoje 13. po~eo da svira sa mnom. Posle 7-8 godina ‘{egrtovanja’ uputio sam ga u bolje orkestre“, pri~ao nam je deda Danilo, uz neku, nimalo drsku rakiju, kad smo davno bili u Dubokom. Ono {to je za fanove „Nirvane“ bila vest da je umro Kurt Kobejn, za u`i~ki kraj bila je vest da je umro najbolji truba~ Srbije, maestro Mi}o Petrovi} koji je slavu trube proneo svetom, virtouz na velikim scenama, pod reflektorima, ali i umetnik u njivi, dobar doma}in, vredan radnik i {to bi rekli oni koji su ga bolje poznavali: „Delija od ~oveka.“ Mi}o je sa svojim orkestrom u Gu~i tako|e osvojio sve {to se osvojiti mo`e. Od „zlatnih truba“ u draga~evskom Ne{vilu, napravio je truba~ki „het-trik“. Iza njega je ostalo „Majstorsko pismo“ iz Gu~e, najve}e priznanje koje narodni truba~ mo`e da dobije. Zlatiborskim Majlsom Dejvisom bio je fasciniran i Goran Bregovi} koji je planirao da u Njujorku, na Brodveju, postavi mjuzikl ~ija bi okosnica bili srpski borbeni mar{evi (!?) koje je duva~ki orkestar iz Dubokog doveo do perfekcije. Kao, uostalom, i sve drugo. Pored standardnog folk evergrina - „U`i~anka“, „Vetar duva, sva se gora ljulja“, „Stani, stani, Ibar vodo“, „Poranio Milorad“, „Mar{ na Drinu“ - Mi}o Petrovi} je eksperimentisao i sa muzikom meridijana, sviraju}i virtuozno i World Music, etno drugih naroda, ~ak i kantri na draga~evski na~in. Mi}o je napravio truba~ku revoluciju sviraju}i deonice „Vodolije“, ili drugih tema iz „Kose“, odnosno muzike iz {pageti vesterna Ser|a Leonea. Kao i NBA liga i truba~ke „divizije“ Srbije dele se na Istok i Zapad. Vi{e setni, Istok oko Surdulice, i zvonkiji Zapad od Je`evice kod Po`ege do Dubokog. Dejan je najzaslu`niji za dana{nju snagu Zapada. Kao {to je to nekad bio njegov otac Mi}o. Ili, {to posle nekog od saborskih okr{aja u Gu~i re~e jedan seljak sa sajd`ijski preciznim sluhom: „Pobedi Mamut (Ekrem Mamutovi}), ali duva Mi}o, ‘o}e da ispravi.“ Kad bolje razmislimo, slu{aju}i intenzivno ovaj CD, nije njegov naziv dvosmislen, ve} trosmislen. Naravno, mislimo na ono „duboko“. Uostalom, poslu{ajte „Vrtlog“, „Put za Skoplje“, „Coton“...

PA, DOBRO, PANOVI]U, [TA SAD HO]E[ DA NAM KA@E[? PA, ZAR MORAM DA VAM CRTAM?

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

LI^NOSTI I DOGA\AJI

XXI

decenije

pi{e Jovana Stoki}

MARINA. Jedna. Jedina. M

arina Abramovi} odlu~ila je da se preseli u Njujork po~etkom ovog veka. Njen odgovor na doga|aje od 11. septembra bio je performans House with the Ocean View 2002. godine u galeriji Sean Kelly. Ovaj sna`ni performans promenio je njujor{ku publiku. Svi slede}i Marinini veliki poduhvati postavljali su nove presedane u svetu umetnosti. Ciklus performansa „Sedam lakih komada“ koji su trajali svakog dana sedam sati, sedam dana uzastopce, pratile su hiljade posetilaca muzeja Guggenheim u novembru 2005. godine. Tada, umetni~in cilj bio je da poka`e da, prema njenim re~ima, „nasle|e performansa mo`e da za`ivi samo ako se performansi ponovo izvode“. Njeni napori da izvede performanse koji su je inspirisali tokom vi{e od trideset godina bavljenja ovom umetno{}u, trajali su vi{e od deset godina priprema. Umetnica je pokazala kompleksne odnose istorijskog nasle|a performansa i mogu}nosti njegovog savremenog `ivota unutar muzeja. Jer, performans, ustanovljen 60-ih godina dvadesetog veka, podrazumevao je radikalne prakse koje su se suprotstavljale muzeju kao instituciji. Ciklus „Sedam lakih komada“ bio je na~in da sagleda istoriju performansa reperformiraju}i, odnosno izvode}i svoje vi|enje ~uvenih performansa iz sedamdesetih Vita Akoncija, Brusa Naumana, \ine Pane, Vali Eksport, Josefa Bojsa, kao i njenog sopstvenog ranog rada iz 1975. godine - „Thomas Lips“. Odlu~iv{i da se vrati ovim istorijskim performansima, Abramovi} je postavila vi{e pitanja o prirodi performansa - pitanje koliko oni mogu da ostanu radikalni i provokativni danas, izvedeni u mejnstrim prostoru Gugenhajma, ali i mnogo intimnije pitanje sopstvenog suo~avanja sa vremenom, sa sopstvenim ograni~enjima. Upravo ova ~injenica da je pred nama bila umetnica u {estoj deceniji `ivota, koja je imala toliko volje da svoje telo izlo`i ovakvom fizi~kom i psiholo{kom podvigu, potiskuje analiti~ki vid sagledavanja stanja performansa i prerasta ovaj prvobitni cilj. Marina Abramovi}, ~iji je kredo da se u umetnosti mora i}i do kraja, dokazala je u svim svojim velikim radovima ove decenije kako se umetnost `ivi upravo do krajnje ta~ke izdr`ljivosti svog bi}a. Marinina dosledna vernost umetnosti „eti~ko-mitskog karaktera“ kako je to lucidno bele`io jo{ Je{a Denegri pi{u}i o beogradskom periodu umetnice - koja zadaje umetnici da sve radi „s potpunim i bezrezervnim uno{enjem sebe, tako da ne bude ni~eg rutinskog i ponovljenog“ do`ivela je svoj vrhunski momenat u performansima u Gugenhajmu, da bi to nadma{ila svojom proleto{njom retrospektivnom izlo`bom u Muzeju moderne umetnosti. Umetnost performansa, koja je u trenucima nastanka imala malobrojnu publiku, danas je, zahvaljuju}i Marininoj viziji i neuporedivoj energiji, hiljadama ljudi zauvek promenila do`ivljaj odlaska u muzej.

Izuzetna pose}enost retrospektive Marine Abramovi} doga|aj je njujor{ke umetni~ke sezone 2010. godine. Marinu je videlo vi{e od 700.000 posetilaca muzeja MOMA. Kako je i najavila, umetnica je izvodila performans svakog sata kada je muzej bio otvoren, u toku celog trajanja retrospektive, nepomi~no sede}i od 10.30 ujutro do 5.30 po podne. Sa njom, direktno u~estvuju}i u performansu, sedelo je u nemom dijalogu preko 1500 ljudi - mnogi umetnici i Marinini prijatelji, fanovi koji su ~ekali satima i danima u redu da dobiju priliku da sede sa njom, ali i mnoge poznate li~nosti - kao {to su glumice [eron Stoun, Kim Kejtral ili Izabella Roselini. Osim onih koji su na ovaj na~in u~estvovali u performansu, izme|u 15 i 18 hiljada ljudi svakog dana posmatralo je performans. Svetski priznata kao pionir i jedan od najzna~ajnijih protagonista performans umetnosti, Marina Abramovi} koristi svoje telo kao subjekt, objekt i medijum, ispituju}i fizi~ke i mentalne limite svog bi}a. Ova retrospektiva pratila je plodnu karijeru umetnice prikazuju}i vi{e od pedeset radova koje je ona stvarala du`e od ~etiri decenije. Istorijski, tj. hronolo{ki koncipirana izlo`ba prikazala je prve, rane intervencije i zvu~ne radove, nastavljaju}i preko fotografija i video radova Marinine solo karijere u sedamdesetim godinama u njenom beogradskom periodu. Potom je detaljno prikazana kolaboracija - preko video radova nastalih od performansa iz kasnih 1970-ih i 1980-ih godina - sa Ulajem (nema~ki umetnik Uwe Laysiepen), te Marinin rad posle Ulaja - velike instalacije, dvokanalnu video instalaciju koja je prera|ena ove godine The Great Wall Walk 1988/2010, kao i ~uvenu instalaciju Balkan Baroque iz 1997. godine. Izlo`ba je pored drugih radova iz 1990-ih prikazala i novu instalaciju Marininog performansa House with the Ocean View is 2002. godine. U `elji da prenese prisustvo umetnika na direktan na~in i tako pribli`i istorijski performans novoj publici, umetnica i kustos njene retrospektive, Klaus Bizenbah (glavni kustos odeljenja za medije i performans umetnost MOMA, kao i direktor Centra za savremenu umetnost P.S. 1) uklju~ili su u izlo`bu pet reperformansa koji su bili izvo|eni tokom svih dana izlo`be. Trideset i devet performera sa Marinom je izvodilo svih 716 sati performansa. Tako je nakon zavr{etka izlo`be organizovan panel u muzeju gde su sumirani utisci ovog jedinstvenog projekta, pravog eksperimenta za muzej MOMA koji je prvi put organizovao izlo`bu jednog performans umetnika na ovako sveobuhvatan na~in. Marina Abramovi} je ovih dana obasuta mnogim po~astima. Posle trijumfa u Muzeju moderne umetnosti, umetnicu ~esto pozivaju da joj uru~e razli~ita priznanja i nagrade. Razgovarala sam sa Marinom i prenela joj odluku Danasa da je proglasi li~no{}u decenije u oblasti likovnih umetnosti. Marina je `elela da se obrati na slede}i na~in ~itaocima i redakciji Danasa: Î

likovne umetnosti

LI^NOST

decenije

K

ada sam dobijala po~asni doktorat, mislim da je to bilo u ^ikagu, spremala sam se danima kako da se obratim i zahvalim na tome. U isto vreme Frenku Geriju je tako|e dodeljen doktorat i on je iza{ao pred publiku pre mene. Samo je rekao: Ja sam bez re~i. Tada sam pomislila kako to nije fer prema svima okupljenima, a posle sam shvatila da je to jedina poruka koju ja sada mogu da imam. Ovo sam rekla pre nekoliko dana na jednoj dodeli nagrada i evo ponavljam Danasu i ~itaocima Danasa: Ja sam bez re~i.

marina abramovic, golden lips, 2010 / courtesy of the artist and raphael castoriano

XX

ng

XXII

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

XXIII

LI^NOSTI I DOGA\AJI

decenije

pi{e Isidora @ebeljan

Skica za autobiografiju

P

riznajem da sa skepsom zami{ljam mogu}nost autobiografske retrospektive svog dosada{njeg `ivota. Verovatno zato {to mislim da ~ovek, koji poku{ava da sagleda i opi{e sopstveni `ivot, to uglavnom ~ini uz odre|eni procenat finog falsifikovanja doga|aja i do`ivljaja - lepe stvari `eli da u~ini jo{ lep{im, ru`ne potiskuje, neke, po sopstvenom mi{ljenju va`ne osobine, koje niko ne prime}uje, isti~e, i obrnuto. Priznajem tako|e da sam tu|e autobiografske zapise uvek gutala, jer mi se ~inilo da }e mi oni otkriti klju~ne elemente ne~ijih, za mene va`nih sudbina, da }e mi ti elementi poslu`iti kao putokaz ili kao ~estica sa kojom }u mo}i da se identifikujem da bih nahranila svoju nesigurnost. A na kraju, prepoznavanje ne~ije du{e le`alo je uvek izme|u redova. Prvo {to mi iskrsava u pameti kada se osvrnem i pogledam u maglu novijih se}anja, jeste doga|aj

koji se desio pre ta~no deset godina. U hodniku prizemlja zgrade Radio Beograda, kao u nekom oronulom zamku iz ~ijih mnogobrojnih }o{kova vrebaju paukovi, o~iju zakrvavljenih od duvanskih i alkoholnih isparenja, koja su svojim vi{edecenijskim naslojavanjem oblepila zelenkastu draperiju ovog zdanja i koja svakog iole vreme{nijeg posetioca podse}aju na bratski jedinstvene mirise zadriglih nostalgi~nih bircuza {irom SFRJ, sa vratima koja jezovito cvile, nagaravljenim zavesama koje povla|uju svakom naletu vetra, ne obaziru}i se na zidove i zatvorene prozore, dakle, u dekoru i atmosferi kao iz Ed Vudovih filmova, srela sam, ta~no pre deset godina, g|u Donatu Premeru, muzikologa i novinara Stereorame, koja mi je tutnula u ruku prijavni formular za veliko opersko takmi~enje kompozitora u Londonu. D`enezis fondacija iz Londona je organizovala to takmi~enje, a g|a Premeru je znala da sam u to vreme ve}

Scena iz opere „Maratonci tr~e po~ani krug“ / Foto: Bemus 2008.

PLA^EM NA KONCERTIMA razmi{ljala o pisanju opere. Sigurna sam da tada nisam pridavala mnogo zna~aja ovom doga|aju, ali puno upam}enih detalja (g|a Premeru je na sebi imala sako od tvida i bro{ u obliku „kamenog cveta“ od prevrnute ko`e, a prijavni formular je li~io na partizanovu zastavu) samo potvr|uju da na{ super ego veoma dobro poznaje sve budu}e situacije i tera nas da, pamte}i bizarne detalje, pravimo selekciju. Da li je ~injenica da se ovaj, za moj `ivot klju~ni doga|aj odvijao u istoj onoj zgradi koja je za mene bila i pravi zamak iz bajke, jer sam se u njoj prvi put srela sa Deda Mrazom, jer sam u toj zgradi prvi put za Novu godinu dobila plo~e sa pri~ama iz Diznijevih crta}a i sa, za mene jo{ va`nijom muzikom iz tih crta}a (koje su nahovali na{i najbolji glumci - zloj slonici u ‘Dambu’, glas je pozajmila Mira Stupica), jer su se iz te zgrade emitovale moje omiljene radio-drame, koje sam u nedeljna podneva pobo`no slu{ala, i koje su me prinudile da, zami{ljaju}i Tri musketara ili Kapetana D`ona Piplfoksa, razvijam ma{tu do osim {to se Majka divi Bahovoj (protestantskoj) najsitnijih detalja mirisa, boja i ukusa, jer sam religioznosti iskazanoj kroz muziku. deceniju i po kasnije pobedonosno u{etala u tu Slede}i doga|aj je opet banatski. Zima je, zgradu sa propelerom na glavi imitiraju}i stakla na prozorima se keze od hladno}e. Ko{ava Tristana Caru u nekoj emisiji o dadaizmu, dakle, bri{e sve pred sobom kao u nekom izvrnutom da li je ta kombinacija Deda Mraza, jo{ sre}nijeg, kaubojskom filmu ili kao u ruskoj bajci – jelen jugoslovenskog Diznija, Tristana Care i Ed Vuda zale|en u trku. Deda je zalo`io svoju ~uvenu bila ona magi~na kombinacija ~arobnih sastojaka perlesku furunu i ona veselo brek}e. Nana ~isti koji }e pokrenuti lavinu najneverovatnijih `ivinu pored {poreta. Dosadno mi je i po~injem doga|aja u mom `ivotu, ostaje pitanje bez jasnog da se glupiram. Metla je gitara i ja urlam „Kakav odgovora. radostan dan“. Nana se zacenila od smeha. Zapravo, osnovu odgovora ~ini jedno Govorim sve be{nje neke, za moju baku, moje zajedni~ko ose}anje koje obuhvata vaspitanu na austro-ugarski na~in, i bajke i Deda Mraza i SFRJ i bircuze i nezamislive re~i – napr. hajde da se muzika krezube pijance i dim i isparenja i `ene zezamo. Ona se mr{ti, ne}e vi{e da LI^NOST u sakoima i Kameni cvet... u~estvuje u igri sa mnom i sa mojom sestrom Milicom. Oko nas Preda mnom je sada lenji je opet ona o{tra seoska ti{ina, koja letnji dan. Okru`uju me zvuci ka{ike koja o ba`dari sluh do najtananijih detalja i u uglasto staklo ulupava mileram - ve} mi se cakle kojoj dominiraju otkucaji sata, kao da su ti uglovi usana; pored milerama su kajsije, otkucaji jedino {to zaista postoji na ovom svetu nabrekle, presipaju se preko svoje ko`e; kroz (kucaju kao da ho}e da ozvu~e zastra{uju}i prozor se jedva probijaju zraci – spre~ava ih Bergmanov sat bez kazaljki). Nana po~inje tiho, zelena roletna, ista ona koja se nalazi u mnogim kao da se malo stidi, da peva staru pesmu Svi radnjama u Zrenjaninu; iz susedne sobe se ~uje {ajka{i. Odjednom u meni ne{to puca, odlama se, visoki glas moje bake – Majke (kao glas Rahele urla, ri~e, i ja posmatram sliku ciganskog konja Ferari u filmu Tango Argentino), ona peva koji se utapa u praslovenskoj mo~vari. Pla~e mi adventisti~ke molitve Bogu. Upravo je u{la u se. Uvek mi se pla~e kad slu{am staru banatsku ku}u. Zavr{ila je sa iskopavanjem bazena muziku. Ali ~esto pla~em i na koncertima kad namenjenog nama, njenim unucima, u dvori{tu slu{am Ravela, Musorgskog, Debisija, Pu~inija ili porodi~ne ku}e usred Zrenjanina. Preko rupe je neku drugu veliku muziku. To zna samo moj rasprostrla ogroman najlon, sipala u nju vodu i Borislav. On me sakriva od pogleda da bih mi sada mo`emo da u`ivamo i br~kamo se do sa~uvala lju{turu nedodirljive `ene. U Srbiji se mile volje. Naravno, samo dok se deda ne vrati, druga~ije ne opstaje. Da li je ta mo~vara jer do tada sve mora da se vrati u prvobitno praslovenska ili da~anska slika? Jednom mi je stanje – bazen ponovo postaje bundeva. Borislav u {ali rekao: „Ima vas i belih.“ Pred ve~e, tumaram po tavanu ku}e i iznenada nale}em na prastaru plo~u – sa Jedna od slika je i ve`banje klavira. Ono mi je snimcima klavirskih kompozicija Sergeja uglavom dosadno. U ni`oj, i na po~etku srednje Prokofjeva, i njegovog III klavirskog koncerta. muzi~ke {kole, kad god idem na ~as klavira, Svira sam Prokofjev. Otkuda ova plo~a na uvek se iznova zaklinjem da }u slede}i put vi{e tavanu Majke i dede? Oni su paori i sa ve`bati. A onda dolazi grom iz vedra neba – klasi~nom muzikom nemaju nikakve veze, divan prole}ni dan kada sam dobila da sviram

decenije



Maratonce zavr{avam u jednom u`asnom periodu svog `ivota, kada mi tlo izmi~e pod nogama.

Vizije Prokofjeva. Ta luda~ka, lucidna, divna, nostalgi~na, blesava, ushi}uju}a muzika otvara nebo za mene. Ja kona~no potpuno razumem i ljubim muziku, znam za{to me je Bog pozvao. Sada znam i otkud ona stara plo~a na Majkinom i dedinom tavanu. Ljude u Beogradu, iako sam u njemu ro|ena, nikad nisam dokraja razumela. Njihovo pona{anje grubo je i cini~no – sve se uvek komentari{e kroz sprdnju. Niko ko je srpske krvi nikada ne mo`e da uradi ni{ta {to bi zavredelo po{tovanje Beogra|ana. Oni su ultimativni etnos za sebe, koji je iznad svakog i iznad svega, svemu uvek mogu da na|u manu i nedostatak. Ipak, lepota i pravo, divno, `ivo urbano pulsiranje je postojalo svud oko mene. Likovna akademija, „novi talas“, Kolarac, SKC, jazz klubovi, sviranje sa bendovima, `urevi, droge i diskoteke nisu mimoi{li moj studentski `ivot. I pored svega, u centru je uvek komponovanje – improvizujem na klaviru i kada god prona|em muziku koju moje unutra{nje bi}e prepozna, u stanju sam da je ponavljam hiljadama puta - toliko je to sladostra{}e veliko. Onda dolaze godine pozori{ta. U tom ~arobnom mraku, muzi~ke ideje postaju `iva bi}a i ja se svakom od njih posve}ujem uvek sa ogromnim `arom. Ne spavam po nekoliko no}i zaredom, pu{im bez prestanka da bih isklesala muziku do najsitnijih detalja. Tek onda sam zadovoljna i sre}na. Tokom godina ni`u se brojni sati iskomponovane muzike i ja polako po~injem da ose}am zasi}enje pozori{tem. A onda su{tinska prekretnica, sa po~etka pri~e. Iz Londona sti`e fenomenalna vest – na{la sam se u naju`em izboru takmi~ara na konkursu D`enezis fondacije. Od tog trenutka po~inje niz neobja{njivih lan~anih reakcija koje traju i danas. Na konkursu D`enezis fondacije, moja opera Zora D, postaje prva opera koju je ova fondacija finansirala i njihova najuspe{nija opera do sada. Premijerno je izvedena u Amsterdamu 2003, a zatim za ~etiri godine ukupno 22 puta u pet

razli~itih zemalja, {to je sve zajedno prili~an broj za jednu savremenu operu. Nakon premijere opere, pojavljuje se agent najstarije izdava~ke ku}e za note na svetu, Ricordi – Universal, koji sklapa sa mnom prvi ugovor za operu Zora D. Odmah nakon premijere Zore D, D`enezis naru~uje novu kompoziciju za otvaranje izlo`be Bila Vajole u Nacionalnoj galeriji u Londonu. Tako nastaje Pesma putnika u no}i, koju izvode ~lanovi ansambla Academy of St Martin in the Fields na improvizovanoj pozornici, pored Ticijanovih slika. Na knjizi The Mysticism of Sound and Music, koju mi je poklonio, Bil Vajola je zapisao „Isidori, sa po{tovanjem i zahvalno{}u – hvala ti {to si bila hrabra da otpo~ne{ putovanje u tamu – samo nastavi“. Negde u to doba slu~ajno pozivam jednog od ~lanova `irija D`enezisa da bih dobila ne~iji telefon. Ispostavlja se da je taj ~ovek ujedno i direktor Venecijanskog bijenala i odmah, preko telefona, naru~uje od mene kompoziciju za simfonijski orkestar. Tako nastaju Konji Svetog Marka. Otac mog muzi~kog puta u Zapadnoj Evropi, ~ovek kojem dugujem sve, divni, duhoviti, cini~ni, ali sa ultimativnim uva`avanjem, engleski gospodin, ~uveni operski reditelj Dejvid Pauntni, naru~uje, posle veoma uspele premijere Zore D, od mene novu operu za Festival u Bregencu. Tako polako po~inju da nastaju Maratonci. U me|uvremenu, D`enezis, zajedno sa Academy of St Martin in the Fields (ASMF), naru~uje novu kompoziciju. Tada sam ve} njihov {ti}enik i nagovaraju me da dirigujem ovim ansamblom premijeru svoje Skomra{ke igre. To se dogodilo u ~uvenom Wigmore Hallu u Londonu, 2005. Nakon toga truba~ iz ASMF-a naru~uje kompoziciju za London Brass - Duh iz tikve. Za to vreme klarinetista iz ASMF-a po~inje da svira sa Brodsky kvartetom i oni na svoj repertoar stavljaju Pesmu putnika u no}i, koju }e u naredne dve godine izvoditi na mnogim zna~ajnim festivalima i koncertnim salama u Evropi, preko 20 puta. Tokom 2005. boravim na

Foto: Danas

stipendiji u jednom neverovatnom italijanskom zamku. Tamo dolazi agent iz Ricordija i ja, simboli~no, gu{~ijim perom, u biblioteci zamka potpisujem ekskluzivni ugovor, gde Ricordi prihvata da objavi sve {to napi{em i {to sam do tada napisala. Maratonce zavr{avam u jednom u`asnom periodu svog `ivota, kada mi tlo izmi~e pod nogama. Znam da mi je to Bog poslao isku{enje da bih prepoznala put, da bih shvatila da sam usput ne{to po~ela da gubim, ali taj putokaz nisam dobro razumela. Pred sam kraj rada na Maratoncima, sti`e porud`bina od Me|unarodnog udru`enja hornista i nastaje Igra drvenih {tapova. Maratonci do`ivljavaju veliki uspeh i sti`u narud`bine za operu u Esenu, kao i za Holandski kamerni hor. U tom trenutku i Brodsky kvartet se javlja sa `eljom da napi{em kompoziciju za njih. Tako nastaju opera Simon izabranik, kompozicija za kamerni hor Latum lalo i Polomka kvartet. Nakon premijere Maratonaca upoznajem se sa sjajnim muzi~kim agentom iz Sorek Artists menad`menta, koji mi nudi saradnju. Uskoro i diskografska ku}a CPO iz Nema~ke i Jana~ekova Filharmonija izra`avaju `elju da snime i izdaju CD sa mojom orkestarskom muzikom. Na{e udru`enje kompozitora {alje Konje Sv. Marka na konkurs Me|unarodnog festivala savremene muzike (ISCM), kompozicija biva uvr{tena na festival i do`ivljava fenomenalno izvo|enje sa Filharmonijom iz Geteborga, 2009. Nakon uspeha Simona izabranika, Opera u Gelzenkirhenu naru~uje veliku operu o Simonu za 2012, Brodsky `eli da snimi disk sa mojom muzikom, Holandski kamerni hor izvodi Latum lalo na turneji u Norve{koj i Holandiji...

PRE NEKOLIKO MESECI OPET MI JE STIGLO VELIKO ISKU[ENJE. MISLIM DA SAM GA SADA DOBRO RAZUMELA. SETILA SAM SE DANA KADA SAM SE, PRE GODINU I PO, UPISALA NA JOGU. TO SAM U^INILA ZATO [TO NIKAKO NISAM MOGLA DA SMIRIM DEMONA, KOJI ME JE UVEK PODSE]AO NA ZAJEDLJIVE KOMENTARE O MOJOJ MUZICI, KOJE BIH PONEKAD ^ULA OD POJEDINACA IZ OVDA[NJEG MUZI^KOG ESTABLI[MENTA. NA ^ASU JOGE SAM SLU^AJNO SRELA NEKU @ENU KOJA ME JE PREPOZNALA I KOJA MI JE SA SUZAMA U O^IMA PRI^ALA O TOME KOLIKO VOLI MOJU MUZIKU. SETILA SAM SE NANE I CIGANSKOG KONJA, BAZENA, PIJANACA, RASPUKLIH GLASOVA PEVALJKI, BIRCUZA, PROKOFJEVA, TRISTANA CARE, D@ONA PIPLFOKSA, MAJKE I ADVENTISTI^KE CRKVE, I ZNALA SAM DA JE TO OSE]ANJE, KOJE JE SVE POVEZALO I OBUHVATILO, ONO JEDINO OSE]ANJE KOJE NIKADA NE SMEM DA IZGUBIM – LJUBAV.

XXIV

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

LI^NOSTI I DOGA\AJI

decenije

^ISTA SU[TINA prljavog sveta

pi{e

Vladimir Pi{talo

obnovi. Kraj se, vele, zove Oputna rudina. Dragani}i. Mesto Petrovi}i. Ki{a je padala po na{oj miloj Boki i po cementu i lokvama u Lepetanima. Oblaci su bili kao onaj Kavafijev polusivi opal. Razvedravalo se nad {kurama u kamenim ramovima. U prozoru starih `aluzina

O

bi~no ne razmi{ljam o godi{njicama. [to se mene ti~e, ili se ne~ega ne se}amo - jer nije deo nas ili se se}amo - jer jeste. Povodom raznih godi{njica od pisaca se tra`i da se izjasne o ne~emu o ~emu nisu mnogo mislili i to obi~no ispadne {upljikavo i prigodni~arski. I, kona~no, po principu Top je pukao i bajram je pro{ao ljudi slegnu ramenima i ka`u: Evo i to smo obavili. Roman Tesla, portret me|u maskama pisao sam osam godina, pa se on ne bi mogao vezati za odre|enu godi{njicu. Nakon {to je knjiga objavljena, sa Nenadom i @eljkom i Teslom me|u maskama putovao sam na pedeset knji`evnih ve~eri po Srbiji i, kako se to sada ka`e, po zemljama regiona. [ta li sam sve govorio pred tom razli~itom publikom? Jednom, recimo u Herceg Novom, podsetio sam ljude da ja nisam nu`no stru~njak za Teslu nego neko koji je napisao roman o Tesli, kao {to ~ovek koji je uradio ne~iji portret nije stru~njak za naslikanoga nego je slikar. ^injenice iz Teslinog zivota sam izneo skrupulozno. Fakti su me zanimali manje nego njihov poetski i psiholo{ki odraz - svet vi|en Teslinim o~ima. Drugi put, (na primer u Bijeljini) setio bih se da su se tridesetih godina dvadesetog veka novinari `alili da je prose~an politi~ar kod nas znatno poznatiji nego Nikola Tesla. Mislim da to vi{e nije tako. Tesla se ve} dugo nalazi na novcu, i vredu predstavi TESLA nom i bezvrednom. Aerodrom u Sur~inu nosi ELECTRIC COMPANY njegovo ime. I Srbi i stranci se prvo sretnu s njim kad dolete u Beograd. Kao {to }emo videti, po niDarka Luki}a i Toma`a Pandura, izvedenoj leta 2006. u Ulisis teatru vou identifikacije, Tesla igra ve}u ulogu u `ivotu na Brionima povodom 150. godi{njice ro|enja Nikole Tesle ovda{njih ljudi nego mnoge druge li~nosti. Radi se skoro o sekularnom svecu. I to je za pisca predstavljalo izazov. Nije oklevao da kroz sebe pusti visokovolta`ne Uglavnom se pretpostavlja da su ga kritizeri Hagiografiju je trebalo o~istiti od superlativa struje. (I odelo mu je isijavalo blage oreole i iskre su mrzeli zbog vrlina vi{e nego zbog mana. To je da bi se pojavio `iv ~ovek. Superlativi gu{e rad- skakale sa kose.) Nije mi poznato da je neko drugi ta~no, ali on je imao prin~evsko ube|enje da mu nju i tu se najposle, osim pohvale, ne radi ni o ~e- posle to uradio iako su - na njegovom primeru - svet duguje stan i hranu. Nije pla}ao hotele. Nije mu. Dakle, trebalo je pri~u o Tesli o~istiti arheo- znali da se to mo`e. Tesla je bio spreman da `ivot vra}ao novac ulaga~ima. Novac je smatrao tri~alo{kom ~etkicom od superlativa, ali ne od ~ustavi u zalog za ono {to je verovao. [tavi{e, vim. Vi biste ga, mo`da, smatrali manje tri~avim da. Njegov `ivot je trebalo ispri~ati {to jamislio je da bi umro da nije radio ono {to da ste li~no ulo`ili novac u njegov projekat. snije, a da ~udo ostane. je radio. Taj Kolumbo je otkrio mnogo Putovali smo kroz banatske u{orene gradi}e Pri~u o Tesli nisam tretirao kao teslina godi{njica nevidljivih Amerika. On je ~itav `ivot ~ije su fasade delovale zatvoreno ve} u osam no}u jednu od onih stra{nih pri~a proveo u bezobalnom svetu u kome je kao da je jedan veliki rolo navu~en preko mnogih DOGA\AJ koju deca jedna drugoj pri~abio prvi, bez prethodnika. Navikao je zgrada. Putovali smo po primorskim gradovima ju uz vatru. Nisam insistirao da `ivi u prostranstvu bezimene Novi- gde su vrtovi mirisali na gorke lekove. na radikalno za~udnim aspekne, da se snalazi i da je imenuje. Pri svakom novom nastupu nastojao sam da netima Tesline biografije, jer je uzbu|enja u tom Govorio sam o njegovoj usamljenosti ne {to dodam, jer ako ono {to govorim nije zanimljivo `ivotu bilo dovoljno bez dodatnih dramatizacija. znaju}i kako da se odredim prema njoj... jer ju je meni, ne znam kako bi moglo zanimati slu{aoce. Pripovedao sam bez hukanja sova, bez spekulaci- on verovatno odabrao. U Podgorici mi je pri{ao stari ~ovek koji je naja da li je Tesla do{ao sa Venere i bez prestravljeTeslina misao je menjala spratove i vazduh je pisao knjigu o Tesli i Crnogorcima. Bio mi je jako ne zabezeknutosti kao da }e upravo po~eti film bio kao orgulje. Njegova pove}ana svesnost ~ini- simpati~an. Podse}ao me je na mog dedu koji je Njihalo strave . Jedan drug me je stalno pla{io da la je ljude nervoznim. Bio je stvorenje brze pame- bio `elezni~ar u Nik{i}u. Razmenili smo knjige. }e mi do}i na knji`evno ve~e i pitati me: ti, bo`ji hrt. Bio je fasciniran dvojnim fenomeni- E, moj Vlado - rekao je dok sam pisao posve- [ta mislite o Teslinom tajnom oru`ju? ma magnetizma i elektriciteta. Verovatno je vero- tu. - \e ode osamdeset godina! A dvije sam bio Ne mislim ni{ta. vao da je elektricitet ~ista su{tina prljavog sveta. na Golom otoku. Pri`eljkivao sam jedan trezniji pristup TesliGvo`|e trljano magnetom postaje magnet. E majko moja. Na{e sudbine. nom delu. Mnogi Teslini saradnici su postali pronalaza~i. Kad smo bili iznad Budve ukazao se beli obrub Tre}i put, valjda u Subotici, govorio sam o TeI to sam govorio. valova i veliko mutnozeleno more. U Budvi su slinoj hrabrosti. On je verovao da su munje samo Novina sa velikim N je izvirala na vrelu njego- nam rekli da je Tesla bio poreklom Crnogorac. spektakularna verzija onoga {to stalno te~e pod ve laboratorije. Znaju i ku}i{te odakle su se njegovi odselili. Biznisvetom. U svojim ogledima nije koristio `ivotinje. Gre{ke su ga ~inile ljudskim. smen Banjo Bjelica se, ka`u, sprema da to ku}i{te

LIVIO BADURINA KAO TESLA

decenije

Gledao sam kako se pri~a u izvesnom smislu oformljuje i ritualizuje. Prole}e je zamenilo zimu. Posle su letnje mu{ice eksplodirale o {ofer{ajbnu pa ih brisa~i nisu mogli obrisati. Na{a kola su jurila u uzvitlane horizonte. Ru~ali smo u kafanama kraj puta gde su iz pozadine tulili narodnjaci: Kad umoran stignem gore u planinu Novu snagu na|em u crvenom vinu. Kola su jurila sve dalje u vetrom neobuhva}ena prostranstva. U Leskovcu organizatorka je znala mnogo o knji`evnosti. U Zagrebu su ljudi slu{ali pristojno, malo nenavikli na situaciju. U Po`arevcu Beba nam je rekla da nije ni ~udo {to nema mnogo antropolo{kih studija o vla{koj magiji jer je to opasna stvar. U Prijepolju je bila velika magla. U Soko banji smo sedeli sa popom koji je znao mnogo pri~a iz narodnog `ivota. U Ba~koj Palanci bibliotekarka je nekad bila zaljubljena u Sarajliju i volela je pesmu: Ko bi reko ~uda da se dese / Da Miljacka mostove odnese. Meni se to dopalo jer Miljacka je mala stvar i ako to mo`e da odnese mostove, onda i snijeg mo`e pasti na behar i onda je stvarno sve mogu}e. Na putu za Tuzlu video sam ringi{pil pored same crkve. Dobro da ga nisu uneli u crkvu. U Pirotu se jelo najbolje. Se}am se kako smo `urili da stignemo u Banjaluku. - Pazi! - upozorio me je Nenad Boji}. - Banjalu~anke ulaze u snove. Na granici u Gradi{ki, zapad je izgledao kao sirup od malina. Zgrade su bile izre{etane. - Kolko smo se puta selili - `alio nam se kraji{ki voza~. - Ko Cigani. Ne daj bo`e nikome. Dvaput ranjeni i ja i sin. Ostali invalidi oba. Susreo sam se, dakle, sa publikom preko pedeset puta. Nisam samo ja pri~ao o Tesli. Slu{ao sam {ta mi ljudi govore. Neki mladi} je pretpostavio da se Tesla nije rukovao ne da bi za{titio sebe od drugih ve} da bi druge energetski za{titio od sebe. Mnogi su implicitno govorili: On nije on. On je mi. Za veliki broj na{ih ljudi elektricitet nije predstavljao ~istu su{tinu prljavog sveta ve} je to predstavljao – sam Tesla. U tom smislu najdublji utisak na mene je ostavio ~ovek koji je ustao u prepunim Banskim dvorima i rekao:

POSLE OVOG RATA NAMA SE SVET SRU[IO. U DU[I NAM JE OSTALA RUPA. I TU RUPU JE POPUNIO TESLA.

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

ng

XXV

XXVI

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

Novogodi{nji feljton Adama Mihnjika

Na na{e tra`enje da nam jednim tekstom dadne ocenu decenije koja je pro{la, Adam Mihnjik poslao nam je ranije napisan rad, za koji je u propratnom pismu naveo da – mada govori o Francuskoj revoluciji zapravo govori o na{em vremenu. Sasvim je aktuelan, ka`e nam glavni urednik Gazete Vibor~e, i legenda poljske disidentske scene u komunisti~ko doba. Zbog obima drugi deo ~ita}ete u na{em bo`i}nom broju.

Kad je sru{ena, u Bastilji je bilo sedam zatvorenika. To je bio taj bastion tiranije. I

Jakobinac Revolucije i ultra{ Kontrarevolucije u jednome }e uvek biti slo`ni: gde drva seku, tu iverje leti – u ime Vrline i Slobode, u ime Bo`jeg poretka i objavljene istine Potrebna nam je moralna revolucija! Da li nam je zaista potrebna? Naravno! – odgovara na takav apel ultrarevolucionar, jakobinac. Naravno! – odgovara ultrareakcionar, pristalica kontrarevolucije. Radikalima, pristalicama ekstremnih re{enja, ultra{ima svih boja potrebni su revolucionarni potresi, jer samo takvi potresi koji izvr}u svet glava~ke omogu}uju im da ostvare svoje snove o Velikom ~i{}enju.

Senima gospo|e Barbare Skarge duboko se klanjam Barbara Skarga (1919-2009), filozofkinja i istori~arka filozofije, univerzitetska profesorka, ~lanica Poljske akademije nauka, glavna urednica ~asopisa „Etika“. Studirala je filozofiju u Vilnu. Za vreme Drugog svetskog rata bila je u AK (Armija krajova). Godine 1944. uhapsili su je Rusi i osudili na 11 godina. Po izlasku iz logora, nare|eno joj je da do`ivotno ostane u kolhozu. U Poljsku se vratila 1955.

Jakobinac, revolucionarni ultra{ je govorio: Potrebna nam je moralna revolucija, jer smo okru`eni „prljavim du{ama“, reakcionarima, kriptomonarhistima, malim ljudima, jednodnevnim patriotama, jer kuju zaveru u revolucionarnoj vladi. Potrebna nam je moralna revolucija, jer se {ire prestupi. Reakcionarne novine seju la`i, dakle, treba ih primorati da za}ute. [iri se korupcija, dakle, treba osmotriti bogata{e. „Bogatstvo tretiram – govorio je Robespjer – ne samo kao cenu za krivi~na dela ve} i kao kaznu za njih; ho}u da budem siroma{an, da ne bih bio nesre}an“. Francuska je prepuna izdajica – tih otrovnih insekata koji seju bestidnost, la`, podlost. Oni su doveli do toga da se raspr{e snovi o dr`avi i dru{tvu koji funkcioni{u prema jednom sistemu vrednosti, s pravilima koja omogu}avaju o~uvanje dostojanstva i bratstva, zasnovanima na potrebi za ~injenjem dobra, potrebi otkrivenoj 1789. godine. Potrebna nam je moralna revolucija danas, kad imamo {ansu da iza|emo iz krize zaborava, iz prokletstva nepo{tovanja moralnih normi. Potrebno nam je ~i{}enje koje zna~i sposobnost ~injenja dobra za Revoluciju; ono tako|e zna~i svest o sopstvenim gre{kama – pogubnoj toleranciji prema „umerenjacima“, popustljivcima i uzdr`ljivcima. Konzervativac, reakcionarni ultra{ je govorio: Potrebna nam je moralna revolucija, jer su se po povratku Burbona vode revolucionarne poplave povukle. Pro{lo je vreme kad su najporo~niji ljudi trijumfovali nad Francuskom, kad su kraljeubice diktirale svoje zakone, kad je vrlina bila poni`ena, vernost proganjana, svojina konfiskovana. Istina je da su svirepi despotizam i svemo}na giljotina, revolucija – taj veliki slivnik prljav{tine – pokvarile Francusku. Ipak, u Francuskoj postoji jo{ mnogo vrlina, dakle – pisao je @ozef de Mestr – „mo`e po~eti nov `ivot naroda“. Francuska koja je sprala sa sebe jakobinizam, vratila se monarhisti~kim i katoli~kim korenima, posta}e simbol pomirenja izme|u kralja i podanika. Moralna revolucija nam je potrebna da bi se vratio san o dr`avi i dru{tvu koje funkcioni{e po jednom sistemu vrednosti, s pravilima koja omogu}avaju da se sa~uvaju vernost i dostojanstvo, svojstveni kraljevim podanicima, uvek sklonim da ~ine dobra. Moralna revolucija nam je potrebna, jer je mogu}e sve, „~ak vaskrsenje mrtvih“, utoliko pre vaskrsenje „li~ne moralne subjektivnosti“. Samo da se izbegne kompromis s bastardima jakobinizma i bonapartizma, koji ho}e ustavnu monarhiju, odnosno, kralja bez kraljevske vlasti, koji ne razumeju da je „svaki ustav kraljeubistvo“.

II Tonovi su nekako poznati, mada su veoma razli~iti istorijski kostimi. Stalno ih ~ujem – sa sve ve}om tugom i ~u|enjem. Ti deklamatori bi valjda morali da znaju kuda to vodi... Da li se istorija ponavlja? Parafraziraju}i Hegela, Karl Marks je negde napisao da se svaka istorijska ~injenica dva puta

Robespjer je nazivan Nepodmitljivim, Besprekornim. Upravo su Robespjer i Sen-@ist – postali simboli svirepog terora, odvratnosti potkazivanja, giljotine, koja je ubijala koga stigne. Ne treba zaboraviti da su se iza le|a tih idealista svireposti i apostola terora vrteli obi~ni nitkovi koji su koristili revolucionarne fraze i giljotinu za prljava obra~unavanja, podla ucenjivanja, korupcione poslove

ponavlja – prvobitna drama postaje farsa. Marks se varao – ponavlja se znatno ~e{}e. Svet je stalno pun inkvizitora i jeretika, la`ova i obmanjivanih, terorista i terorisanih. Stalno neko gine u Termopilima, neko ispija otrov od kalkute, neko prelazi Rubikon, neko pravi proskriptivne spiskove. I ni{ta ne ukazuje na to da }e to prestati da se ponavlja. Volimo da ponavljamo da je Istorija u~iteljica `ivota. Ako je to istina, onda veoma slabo slu{amo njene lekcije. Zato danas i razmi{ljam o ultra{ima Revolucije i ultra{ima Kontrarevolucije, koji su sanjali o Velikom ~i{}enju i moralnoj revoluciji, ne zato da se jezik starog terora nikada vi{e ne ponovi, ve} sa uverenjem da }e se neminovno ponavljati. III Rimski diktator Kornelije Sula, posle pobedni~kog gra|anskog rata, svoju vladavinu zapo~eo je osvetom protivnicima. ^inio je to specifi~nom metodom. Naime, naredio je da se sastave „proskriptivni spiskovi“, odnosno, spiskovi neprijateljâ koji su stavljeni van zakona; za njihove glave bila je odre|ena nagrada. „S premeditacijom koja kida nerve – pi{u istori~ari Maks Keri i Hauard Hejs Skalard („Istorija Rima“) – Sula je odugovla~io sa odre|ivanjem novih `rtava, objavljuju}i svaki ~as dodatne proskriptivne spiskove. Zavladao je teror. Ovaj modernizovani sistem masovnih ubijanja s posebnom osvetoljubivo{}u bio je uperen u protivnike koji su bili imu}ni. Njihova imovina je konfiskovana, a gradovi su postali popri{te egzekucija“. Tome su upravo slu`ili „proskriptivni spiskovi“ koje je Sula objavio. Stra{no je bilo na}i se na takvom spisku. A onda, vekovima su spiskovi imena postali neizbe`an element dru{tvene istorije – spiskovi ve{tica paljenih na loma~ama, spiskovi jeretika podvrgnutih ispitivanjima inkvizicije, spiskovi jezuita osu|enih na izgnanstvo, spiskovi masona, spiskovi Jevreja, spiskovi hri{}ana za koje se sumnja da su jevrejskog porekla, spiskovi komunista i onih za koje se sumnja da su simpatizeri komunizma, spiskovi rojalistâ i drugih neprijatelja revolucije, spiskovi agenata obezbe|enja, spiskovi talaca i spiskovi giljotiniranih, pogubljenih d`elatskom sekirom i streljanih. Egzekucijama su obi~no prethodili spiskovi sumnjivih – za revolucionarne i subverzivne aktivnosti, za gre{nu pro{lost i sada{njost, za {pijuna`u, za izdaju... Sumnja je stupala pre optu`be i egzekucije.

IV Francuska revolucija je sru{ila apsolutnu monarhiju i osnovala ustavnu monarhiju. „Ovaj sistem bio je optere}en – pisao je Hegel – najve}im nepoverenjem. Dinastija je bila sumnjiva jer je izgubila svoju nekada{nju vlast. (...) U tim uslovima nisu mogli da se odr`e ni sistem, ni vlada, i zato su sru{eni.“ Hegel pi{e dalje: „Ali nekakva vlada mora da postoji u dr`avi. U ~ije je ruke sada pre{la vlast? Teoretski, u ruke naroda; prakti~no, ipak, u ruke Narodne skup{tine i njenih komiteta. Sada su zavladali apstraktni ideali slobode i vrline. Vrlina treba sada da vlada protiv svih onih koji su svojom demoralizacijom i slu`enjem starim interesima ili zloupotrebom slobode i davanjem odu{ka svojim strastima izneveravali vrlinu. Vrlina je ovde jednostavno na~elo i deli ljude jedino na one koji imaju istinsko uverenje, i one koji ga nemaju. Ali, po{to uverenje mo`e da otkrije i ceni samo drugo uverenje, zbog toga kona~no ra|a sumnju. Ipak, u trenutku kad vrlina postaje sumnjiva, ona je samim tim osu|ena. Sumnja je dobila stra{nu mo} i odvela na gubili{te monarha, ~ija je subjektivna volja bila upravo katoli~ka religijska savest. Robespjer je vrlinu u~inio najvi{im na~elom i mo`e se re}i da se ovaj ~ovek ozbiljno odnosio prema vrlini. Na vlast su sada do{li vrlina i teror – jer subjektivna vrlina, koja se rukovodi jedino na~elom uverenja, vodi najstra{nijoj tiraniji. Ona vr{i svoju vlast ignorisanjem sudskih formi; sli~no kao kazna koju primenjuje, veoma je jednostavna: smrtna kazna.“

V A po~injalo je tako lepo... Revolucija je zapo~ela pod parolom Sloboda, Jednakost, Bratstvo. Bastilja – bastion i simbol tiranije – osvojena je. Kralj Luj XVI izabrao je put kompromisa s revolucionarnim taborom; apsolutizam je pao. Izgledalo je da je „kralj s narodom, narod s kraljem“. Uzgred re~eno: Bastilja, u kojoj su nekada dr`ani u zatvoru protivnici kralja, jula 1789. godine bila je zatvor za samo sedam za-

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

XXVII

ULTRA[I MORALNE REVOLUCIJE Me|utim, monarhija je ve~ni zlo~in, a monarh je varvarin, tiranin, stranac. Javno dobro zahteva smrt kralja, a druga~ije mogu da sude samo pristalice tiranina ili podmi}eni ljudi. Posle takvih izlaganja, koja su terorisala Narodnu skup{tinu, pogubljenje kralja predstavljalo je puku formalnost. Pravda i javno dobro – na poseban na~in shva}eni – pobedili su u sporu s logikom milosr|a, opra{tanja i izmirenja. Nije giljotiniran samo Luj XVI – simboli~no je usmr}en i stari poredak. Giljotina je za kralja odredila norme novog poretka. Sloboda i Vrlina su sklopile brak s giljotinom.

tvorenika – ~etiri falsifikatora, dva umna bolesnika i jednog, zatvorenog po `elji ro|enog oca. Takav je bio taj bastion tiranije. Kakav bastion – takva tiranija. To je ve} bio apsolutizam „sa polomljenim zubima“... I pored toga, izvr{en je istorijski ~in, epohalan doga|aj: u Deklaraciji o pravima ~oveka objavljeno je da se „ljudi ra|aju i ostaju slobodni i jednaki pred zakonom“. Ponavljane su re~i Mari-@ozefa Lafajeta: „Narod postaje slobodan ~im po`eli da bude slobodan“. Revolucionari su, pak, ponavljali: kod nas je druga~ije nego u Engleskoj gde je toliko krvi proliveno, revolucija je pobedila skoro bez krvi. I ponavljano je da je revolucija otvorila vrata kroz koja je Francuska krenula od tiranije ka slobodi.

VI Restauracija je tako|e po~injala lepo. Posle dvadesetpetogodi{njeg revolucionarnog i napoleonskog haosa nastalo je – zajedno s Lujem XVIII – vreme blagih re~i i pomirljivih gestova. Fransoa Rene [atobrijan, najistaknutiji burbonski ideolog, pisao je 1814. god. da je Luj XVIII „princ, poznat po svom svetlom umu, kome su strane predrasude i osvete“. Citirao je re~i Luja XVI: „Opra{tam od sveg srca onima koji su bez ikakvog razloga, s moje strane, postali moji neprijatelji i molim Boga da im oprosti.“ Govore}i u ime pristalica restauracije, [atobrijan je izjavio: „Mi ho}emo monarhiju, zasnovanu na na~elu jednakosti prava, na na~elu morala, gra|anske slobode, politi~ke i verske tolerancije.“ Restauracija se nije zadovoljila samo re~ima. Luj XVIII je objavio Povelju koja je predstavljala ~in pomirenja izme|u restauracije i revolucije. U njoj je zagarantovana neprikosnovenost svojine iz Napoleonovog vremena i odr`an status plemstva carevine; deklarisane su gra|anska jednakost i osnovne slobode. ^ak je kraljeubicama obe}ano zaboravljanje krivica. Luj XVIII je hteo da umiri Francuze, da ne `eli osvetu, {to su mu pripisivali njegovi neprijatelji. Izjavio je da samo „sistem umerenosti“ mo`e da spre~i „da se Francuska ne rastrgne sopstvenim rukama“.

X

VII Svaka revolucija ima svoju dinamiku; svaka je suv{e spora, nezavr{ena, izdata. Iz unutra{njosti svake revolucije sti`e pozivanje za ubrzanje, zavr{avanje, ~uvanje od izdaje. Na pragu Francuske revolucije samo zahtevanje monarhovih ustupaka u korist Narodne skup{tine bilo je revolucionarno. Kompromis revolucije s monarhijom u korist ustavne vladavine i Deklaracije o pravima ~oveka proslavljan je kao pobeda revolucionarâ. Ipak, ubrzo se kompromis, izgra|en na dualizmu – na samoograni~enju monarha u svojoj vlasti i revolucije u svojim zahtevima – pokazao kao krhak. Radikalni monarhisti videli su u njemu kapitulaciju kralja; za revolucionarne radikale predstavljao je izdaju idealâ. Kralja treba ukloniti, `ivela republika – replicirali su revolucionari jakobinci. Jakobinci su bili nadmo}ni. Monarhisti su be`ali u inostranstvo, a kralj je uhap{en, osu|en i giljotiniran. Svaki glas protiv likvidacije monarhije – te ustavne – nazivan je izdajom; isto tako definisani su glasovi koji su tra`ili normalan sudski proces ili makar ukidanje smrtne kazne. Zapo~eta u ime slobode, Revolucija se pretvorila u te`nju ka republikanskom poretku protiv ustavne monarhije. Vi{e se nije radilo o slobodi, ve} o republici – za svakog kriti~ara ovakvog re{enja po~injalo se sumnjati da je izdajica. A spor o republici pretvarao se u bezobzirnu borbu za vlast u revolucionarnom taboru.

VIII Svaka restauracija ima svoju dinamiku; svaka je suvi{e spora, nezavr{ena, izdata. Svaka restauracija krije u svojoj unutra{njosti ~uvare svetog ognja pro{lih institucija i obi~ajâ – ultra{â. Ultra{i moraju da odbacuju svaki kompromis Tradicije s Revolucijom, jer je Revolucija bila za njih apsolutno zlo, zlo bez ikakvog elementa dobra, vrhunac apsurda i moralne pokvarenosti. To je „~ista ne~isto}a“ – govorio je @ozef de Mestr – to je „~udna pokvarenost, ~udna besmislenost, ~udni banditizam“. Dakle, Povelja Luja XVIII je za ultra{a apsurd, besmisao, „delo ludosti i zaostalosti“. Treba raskinuti s himerom prava ~oveka, vratiti cenzuru i privilegije plemi}kom stale`u, a katoli~ka crkva treba da ~uva poredak od „jednakosti koju tra`i rulja“. Sasvim je jasno da ultra{i nisu imali ni{ta protiv toga „da se Francuska rastrgne sopstvenim rukama“.

IX Nema razloga da se dovode u pitanje dobre namere jakobinaca, tih ultra{a Revolucije. Oni su zaista hteli da spasu revoluciju od rojalista, od stranih vojski, od sujeverja, od izdaje i korupcije. Oni, revnosni ~itaoci enciklopedista i @an-@aka Rusoa, zaista su `eleli da Francuskom po~ne da vlada vrlina. Hteli su da suzbijaju monarhiste i aristokrate emigrante, da im konfiskuju imovinu i likvidiraju njihove novine; da bi pobedili u ratu, tra`ili su jednakost u revolucionarnoj vladi i ka`njavali svako odstupanje; da bi otklonili sujeverje – zahtevali su zakletvu na

lojalnost od katoli~kih sve{tenika, a one koji su zakletvu odbili, osu|ivali su na izgnanstvo; da bi spre~ili izdaju i korupciju, objavili su Veliku Budnost prema izdajicama i korumpiranima. [tavi{e, uveli su zakon o sumnjivim licima – svaki lojalni gra|anin imao je du`nost da denuncira sumnjive. Nastajali su dugi spiskovi sumnjivih lica; potom – dugi spiskovi uhap{enih zbog sumnje. Francusku je obuzeo strah, nastalo je vreme terora. Otpo~elo je pozori{te revolucionarne giljotine. Jakobinci su videli u giljotini samoodbrambeni instrument revolucije. Verovali su da su oni revolucija, da su oni garancija trajanja i kontinuiteta vladavine Slobode i Vrline. Zato su beskrupulozno branili svoju vlast, a svaki njihov kriti~ar bio je `igosan kao izdajnik Revolucije. Po~elo je od procesa Luju XVI, u kome se niko nije uzbu|ivao zbog gomilanja dokaza za krivice, niti je brinuo za normalnu sudsku proceduru. Kralj je bio kriv jer je bio kralj. Morao je da bude giljotiniran jer je narod, preko svojih predstavnika, doneo presudu. Donet je zaklju~ak da se referendumom pitaju Francuzi da li se izja{njavaju za izvr{enje smrtne kazne. Antoan Luj de Sen-@ist, jakobinski ultra{ besno je odgovorio: „Taj apel smera ka zava|anju naroda sa zakonodavnim telom, dakle, ka slabljenju naroda! Ova intriga je na~in da se ponovo uvede tiranija u njegovu palatu.“ Zlo~in ima krila – dokazivao je Sen-@ist – ra{iri}e se, nai}i }e na razumevanje ljudi. To je intriga za spasavanje kralja „glasovima potkupljenim zlatom stranaca“.

Robespjer (gore); Sen-@ist

U svakoj revoluciji dolazi do izra`aja umerena dijalektika i radikalizam. Na slede}im okukama revolucije ju~era{nji radikal bi}e kao dana{nji umerenjak. Ako bude imao sre}e, optu`i}e ga za kukavi~ki oportunizam, ako ne bude imao sre}e – za izdaju i u~e{}e u kontrarevolucionarnoj zaveri. Vladimir Lenjin, veoma sposoban revolucionar, pisao je o `irondincima (umerenim) da „ho}e da se rasprave sa samovla{}u blago, reformatorski – popustljivo, ne nanose}i nepravdu aristokratiji, plemstvu, dvoru – oprezno, bez bilo ikakvih razaranja“. Me|utim, jakobinci su – po Lenjinovom mi{ljenju – hteli da se narod „raspravi s monarhijom i aristokratijom ’na plebejski na~in’, nemilosrdno istrebljuju}i neprijatelje slobode, gu{e}i silom njihov otpor, ne ~ine}i nikakve ustupke u korist prokletog podani~kog nasle|a“. Tako je zami{ljao Lenjin jakobinsku moralnu revoluciju i tako ju je – na bolj{evi~ki na~in – li~no realizovao. Nije te{ko razumeti za{to je hvalio jakobinski teror – nazivaju}i ga plebejskim. Te`e je razumeti za{to blag i kompromisan put `irondinaca zaslu`uje prezir, za{to su `irondinci stalno osu|ivani za moralni relativizam, brisanje granice izme|u dobra i zla, za{to je te`nja ka pluralizmu i kompromisu s protivnicima smatrana odbacivanjem moralnih na~ela. Jakobinci su do`ivljavali svoje protivnike kao zaverenike protiv slobode i vrline. Fanati~no su verovali u slobodu i vrlinu, mada su ih do`ivljavali ~udno. Simbol slobode bila je osvojena Bastilja, iz koje je oslobo|eno sedam osoba – u zatvorima Francuske, kojom su vladali jakobinci, bilo ih je na hiljade. A vrlina? Vladavina terora – pisao je trezveno Fridrih Engels, tako|e zainteresovan tematikom revolucije – to je „vladavina ljudi koji {ire strah oko sebe; s druge strane, to je vladavina ljudi koji su i sami upla{eni“. To su „svireposti koje su izvr{ili ljudi koji su se i sami bojali“ i na taj na~in umirivali sami sebe. Strah i denuncijacija su dva na~ina vladanja jakobinske vrline. Jakobinci su izjavljivali da brane slobodu od izdaje, od neprijateljske zavere. Zavera je savez sklopljen protiv slobode i vrline a, jasnije re~eno – to je opozicija jakobinskoj vladavini i metodama vladanja ultra{a. Zavera – po mi{ljenju Fransoa Firea, istori~ara Revolucije – tipi~na je ideja za tradicionalni verski mentalitet „navikao da smatra da je zlo proizvod skrivenih sila“; to je tako|e ideja karakteristi~na za revolucionarnu svest. Zahvaljuju}i ovoj ideji, svaka prepreka mo`e se objasniti kao rezultat delovanja neprijatelja – visoke cene, nedostatak hrane, korupcijski skandali. Vera u urotu „uverava u ~udovi{nost zlo~ina, jer nemogu}e je ne priznati ga, i proklamuje funkciju ~i{}enja, kakvu ima njegovo eliminisanje; osloba|a od pokazivanja izv{ilaca zlo~ina i obelodanjivanja u ~emu su se sastojali njihovi planovi, jer se ne mogu odrediti njegovi po~inioci koji su skriveni, a njegovi ciljevi apstraktni“. Sen-@ist je demaskirao `irondince; govorio je da su „u nedrima Nacionalnog konventa svili sebi zavereni~ko gnezdo koje ima za cilj restituciju tiranije“. Imali su „opake“ planove, a delovali su na „rafinirani“ na~in. „Nisu bili ni hrabri, ni javni neprijatelji slobode. Govorili su njenim jezikom, izgledali su kao da su njeni za{titnici“. Zaverenici su demaskirani – neki su pobegli, ostali su uhap{eni. „Nisu svi uhap{eni – obja{njavao je Sen-@ist – krivi; ve}ina njih je samo zalutala. Ipak, u borbi sa zaverom, spas otad`bine je najvi{i zakon“.

Strana XXVIII Î

XXVIII

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

Novogodi{nji feljton Adama Mihnjika nastavak sa strane XXVII A onda je te{ko razlikovati gre{ku od zlo~ina i treba li `rtvovati slobodu nekoliko za spasenje svih. Frakcija zaverenika, „tajanstvena i politi~ki izgra|ena, prividno zabrinuta za slobodu i red, ve{to je suprotstavljala slobodu slobodi, nije razlikovala inerciju od reda i mira, a republikanski duh od anarhije“. I{la je s narodom i slobodom da bi ih usmeravala ka svojim ciljevima: ka monarhiji „putem izazivanja odvratnosti prema vladaju}im odnosima i u`asa sada{njeg vremena“. To je jezik Sen-@ista, kome se Alber Kami divio, pripisuju}i mu veli~inu. Robespjer je opet nazivan Nepodmitljivim, Besprekornim. Upravo su Robespjer i Sen-@ist postali simboli svirepog terora, odvratnosti potkazivanja, giljotine, koja je ubijala koga stigne. Ne treba zaboraviti da su se iza le|a tih idealista svireposti i apostola terora vrteli obi~ni nitkovi koji su koristili revolucionarne fraze i giljotinu za prljava obra~unavanja, podla ucenjivanja, korupcione poslove. Za idealistom fanatikom idu nitkov, hulja i licemer – takva je sudbina svake revolucije. Zato je nitkov malo interesantan – pojavljuje se svuda, gde je mogu}e loviti ribe u mutnoj vodi, obogatiti se potkazivanjem, napredovati putem intriga, ste}i publicitet ga`enjem preko le{eva. Interesantan je idealista - on je spreman da `ivot dâ za svoje ideale, mada radije, u ime tih ideala, ubija druge. Pre nego {to ih ubije giljotinom – ubi}e ih re~ju. Fanatik idealista, pre nego {to posegne za ma~em, posegnu}e za blatom. Pre nego {to uni{ti neprijatelja, mora ga ra{~ove~iti, okaljati. Ako je apsolutizam jakobinske vrline trebalo da opravda apsolutni teror, onda su njihovi neprijatelji – `rtve terora – morali biti tako|e apsolutno zlo, nosioci totalne izdaje i savr{ene podlosti. Me|u jakobincima – tako|e me|u liderima – nije nedostajalo korumpiranih ljudi, pohlepnih na vlast, privilegije i novac, krivaca za korupciju i zlo~ine, ljudi s du{ama iskompleksiranih nesposobnjakovi}a, neizle~ivih intriganata, karijerista koji se dodvoravaju svakoj vlasti redom. Za idealiste to nije bilo nimalo prijatno. Me|utim, gde drva seku, tu iverje leti. Ako je potkaziva~ slu`io Vrlini – njegova velika zasluga nivelisala je karakterne mane, ako je intrigant nanosio {tetu neprijateljima Vrline – intriga je postajala slu{kinja Revolucije. Slu`ba Vrlini manifestovala se samo na jedan na~in – kao mr`nja prema neprijateljima Vrline. Mr`nja – na to je Barbara Skarga podse}a-

la – „to ose}anje koje ne ume da gleda svet druga~ije nego iz perspektive negacije. ^ak i u onome {to drugima izgleda dragoceno, va`no, vidi isklju~ivo podmuklo delovanje, pad, prevaru, jer za njega je takvo prirodno ljudsko stanje. Ipak, mr`nja uop{te ne smera ka pobolj{anju – naprotiv, zate~ena situacija joj odgovara, sa zadovoljstvom konstatuje svaku gre{ku koja potvr|uje njene stavove, svaki neuspeli poduhvat. Ovim stavom, pre svega, `eli da zatruje sve oko sebe. I po~inje polako da curi sve dok ne obuhvati ~itavu sredinu“. Francusku, kojom su vladali jakobinci, obuzelo je ludilo tra`enja neprijateljâ i izdajnikâ. Dostave, revolucionarni tribunali, giljotine – svi su bili sumnjivi. Vladali su potkazivanja, podlosti i strah – sve u ime Vrline. Poku{avaju}i da opi{e ljude mr`nje, Barbara Skarga pi{e o onima koji imaju „naru{en idenditet“, o „slabim“, „povodljivim“ ljudima, o „preterano ambicioznim“ i „bednim“ ljudima. Zaista – vrvelo je od takvih u jakobinskim klubovima i revolucionarnim tribunalima. Ipak, fascinira je to {to su to mo}ni, po{teni ljudi, odani ideji, koje zaslepljuje narkotik Revolucije i pretvara ih u spretne manipulatore, cinike politi~ke igre, re~ite demagoge hladna srca, ljude verske sekte pretvorene u banditski gang. Idealista fanatik, jakobinski ultra{ je verovao da je mogu}e izgraditi bolji svet prema Rusoovim idealima. Mogu}e ga je izgraditi revolucionarnom metodom – isklju~ivanjem iz politi~kog `ivota ljudi iz ancien régime-a koji se zasnivao na tla~enju poni`avanih od strane mo}nika ovoga sveta. Ruso je govorio: „Mrzim podani{tvo, jer je ono izvor svakoga zla“. Ultra{ jakobinac je verovao da }e Revolucija omogu}iti da se zavr{i sa „svakim zlom“. Zato jakobinac nikada nije govorio u svoje ime – govorio je u ime Revolucije i Naroda, u ime Slobode i Vrline. U ime poni`enih podani{tvom slao je na giljotinu ljude za koje se sumnjalo da su napravili prestup. Vrlina je mogu}a i fascinantna samo u pokvarenosti. Zato su op{ta nepravda i sveobuhvatni greh potrebni pravednima i besprekornima. Jakobinac „glorifikuje siroma{ne“ – prime}uje Hana Arent – a „njegova pohvala patnje kao izvora vrline“ biva opasna – obi~no je slu`ila kao „~isti pretekst za opravdanje `udnje za vla{}u“. Da li je jakobinac bio iskren kad je deklarisao svoje saose}anje sa siroma{nima i pa}enicima? Nemamo razloga da u to sumnjamo. Ipak, to nije bilo saose}a-

Prevod s poljskog Ljubica Rosi}

nje s patnjom konkretnih, pojedina~nih osoba. Jakobinac se poistove}ivao sa „neizmernom patnjom masa“, s patnjom miliona. „Samim tim – pisala je Arent – Robespjer je izgubio sposobnost uspostavljanja i odr`avanja odnosa s konkretnim osobama. Okean patnje oko njega „potopio je sve ostalo – prijateljstvo, istinoljubivost, vernost na~elima. Revolucija u ime Vrline i Slobode pretvarala se u diktaturu verolomnih la`ova – jakobinci na vlasti postajali su savr{eno ravnodu{ni prema sudbini konkretnih, ugnjetenih i poni`enih ljudi. Te ljude mogli su bezobzirno da `rtvuju u ime „revolucionarnog ~i{}enja“. ^i{}enje je postajalo ~istka. ^istka, koja je trebalo da opere prljav{tinu i licemerje s ~istog lica revolucionarne Vrline. „Revolucija – pisala je Arent – pre nego {to je pristupila `deranju svoje dece, skinula im je maske“. Na kraju „me|u glavnim akterima nije se sa~uvao nijedan koji nije bio optu`en ili bar osumnji~en za potkupljivanje, la` i licemerje“. A tako|e za izdaju, za urotu s dvorom, za primanje instrukcija i novca iz Londona ili Be~a. Pripremaju}i optu`bu Dantona, Robespjer je bele`io u svojoj svesci: „Kod Dantona postoji izvesna crta koja otkriva nezahvalnu i bednu du{u: sa~uvao je poslednja Demulenova dela, kod jakobinaca je smeo da zahteva za njih na~elo slobode {tampe, dok sam im ja predlagao ~ast spaljivanja. (...) Kad sam mu ukazivao na nepravedne optu`be `irondinaca, odgovarao mi je: „[ta me se to ti~e! Javno mnjenje je bludnica, budu}a pokolenja su glupost!“ Re~ „vrlina“ je zasmejala Dantona: ne postoji bolja vrlina – govorio je u {ali – od one koju svake no}i upra`njavam sa svojom `enom. Kako je samo ~ovek kome je strana bila svaka moralna ideja mogao da bude branilac Slobode?

Nastavak u bo`i}nom broju Danasa u ~etvrtak, 6. januara 2011.

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

ng

XXIX

XXX

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

Revolucija ili kontrarevolucija srpske

T

uri}u te u Kurir, glasila je jedna od najcrnjih pretnji ovda{njeg podneblja tokom prve decenije dvehijaditih. Jednoga dana i meni se to desilo, sasvim namerno. Turili su me u Kurir, mojom voljom, na njihov poziv. Pisana „livada“ ovog autora u toj tranzicionoj medijskoj hiperkomercijalnoj d`unglici imala je dva stupca, izlazila je nedeljom, zvala se „Srbija do Tokija“ i pledirala je da bude ironi~no-satiri~ni pogled na politi~kodru{tveni okoli{. Naziv kolumne je kasnije dovodio do zabluda stalnu ~itala~ku publiku. Neki su mislili da je to izrazito patriotsko {tivo. Ironiju su ponekad ~itali bukvalno, ~estitali {to se zala`em da [e{elja puste iz Haga i prebace u Amsterdam. Misle}i da je izlog, zapravo, sloboda (!?). Prva je posumnjala izvesna Ljubinka iz Batajnice. Tepala mi je „bradata svinjo“ kada bi, obi~no ponedeljkom ujutru, zvala telefonski. Ljubinka je bila prose~an ~italac Kurira. Glasala je za radikale, najvi{e je volela velike naslove, velike podnaslove i velike slike. A kolumne je po~ela da ~ita da bi imala koga da maltretira ponedeljkom ujutru. I zadovolji potrebu da se na nekome istrese posle ~itanja Kurira. A to je zaista potrebno. Jedan koji se kleo da je ceo Kurir pro~itao sa aparatom za merenje pritiska tvrdio je da je digitalni displej posle poslednje stranice pokazivao otprilike gornjih 300 sa donjih 200. U tome je izgleda bila tajna uspeha. Vlasnik Kurira Raja Rodi} novinarstvo je shvatao jednostavno, pravolinijski: „Volim kod tebe {to ume{ da im zavu~e{. I to fino da im zavu~e{“. Ta filozofija bila je dovoljna za dobar po~etak jednog tabloida, za koji verovatno i danas mnogi skloni mistifikaciji svega i sva~ega misle da je osnovan posredstvom ne~ega {to se zove „tajni centri mo}i“. U su{tini DB. Mada je, uz „zavla~enje“, presudna bila uloga SUP-a Stari grad. Tu, u Majke Jevrosime, preko puta SUP-a, bio je kafi}, u kome je biv{e jezgro redakcije (po~etkom „Sablje“ uga{enog „Nacionala“) pravilo strategiju novih novina, ne~ega {to }e postati {tampani srpski „Vikiliks“. Grafi~ki dizajn su prekopirali od bratskog „Dejli Mirora“ i napravili pilot broj koji je bio pun izmi{ljenih vesti. Zlobnici tvrde da je tu bilo vi{e istine nego posle, kada su krenuli s ozbiljnim „zavla~enjem“. Tajming je bio odli~an – 22. aprila te 2003. ukinuto je vanredno stanje progla{eno zbog ubistva premijera, a 6. maja startovao je Kurir. Pregr{t masnih naslova za „jednu banku“ koliko je ko{tao, kao i pregr{t onoga {to je cenzurisano tokom „Sablje“ – bili su dobar recept da za manje od tri meseca prestignu i tada dobrodr`e}e {tampane medije, a onda cuju MP3 plejere. Te je prva decenija 21. veka ovsu i kolegijumi ostalih srpskih dnevnih izdanja vre- de, sa zaka{njenjem u odnosu na okoli{ postala demenom po~eli da razmi{ljaju jednostavno, pravo- cenija tabloida. U Srbiji za deset godina osnovano linijski - kako da za {to kra}e vreme postanu Kurir. je sijaset novina – od mnogih za jednokratnu tajDa se ne{to ~udno de{ava shvatili smo i mi iz kom- kunsko-politi~ku upotrebu, do retkih koji su za`i{iluka. Radio sam u Glasu javnosti, dnevnom listu veli na tr`i{tu. Interesantno, u pitanju su bili iskljuistog vlasnika. Tre}i sprat Vlajkovi}eve 8, desno mi, ~ivo tabloidi. Razlikovali su se od svetskih uzora iz levo Kurir. Delio nas je jedan hodnik sa klozetom tog `anra, ~ija je glavna preokupacija to da li je izme|u. Kad neki anonimni izvor pogre{i osoba A prevarila osobu B, po tome {to su vrata i mi bi nenadano dobili ekskluzivu. shvatili da se glavni kurvarluk najmanje tabloidi Ovaj bi sutra zvao da pita – ja nisam odvija u {ou-biznisu, gde to ina~e biva u hteo da to iza|e kod vas, nego u Kuriru. normalnim zemljama. Njihove glavne DOGA\AJ Ko jo{ ~ita to va{e s.... teme na naslovnici dolazile su iz politike, vlade, skup{tine, tajkunskih bud`aKurir je, naime, bio steci{te ka i sive zone tranzicije. anonimnih izvora, „pacijenata“ sa kilogramima dokumentacije, hol na ulazu u redakciju ~eNe ~udi, stoga, {to je prvi „anonimni izvor“ sto je li~io na ~ekaonicu za svakog potla~enog i Kurira bio Mla|an Dinki}. On im je tada kao ugro`enog gra|anina koji se nadao da }e svoj pro- opozicioni politi~ar doturao podatke o aferi „Boblem, ili nekog svog „krvnika“ uglaviti me|u te 24 drum“ i crtao piramide finansijskih malverzacistrane. I tako re{iti sve svoje muke. Kurir je postao ja tada{njih ljudi sa vlasti. Padali su redom – Jazamena za tu`ila{tvo, policiju, nekad i za psihijatri- nju{evi}i i Kolesari, Ra{ete Vukosavljevi}i, uz ju. Uglavnom, tamo se, hteli to neki da priznaju ili svaki pomen imena Borisa Tadi}a u Kuriru je ~ine, odvijala kontrarevolucija srpskog novinarstva. tavih godinu dana izlazila zagrada sa natpisom: Ispostavilo se, naime, da je demokratija i sloboda Obe}ao re{enje afere „Bodrum“. Ispostavilo se da {tampe, samo tri godine ranije misaona imenica je ta me{avina opozicionog i `urnalisti~kog delosvakog ovda{njeg `urnalisti~kog pregaoca, vi{e bi- vanja, filovana „ke`ual“ re~nikom, prijala publila stimulans za `utu {tampu nego za takozvano kumu - osniva~i se kunu da je posredstvom Kuozbiljno, analiti~ko, nepravolinijsko novinarstvo. rira pala i vlada Zorana @ivkovi}a. Pitao sam jeOno je u`ivaju}i i uljuljkuju}i se u tom idealu za ko- danput kolegu iz ure|iva~kog kolegijuma Kurije se borilo do~ekalo odlazak na marginu. Na{lo se ra: „Da li vas pla}aju po {lajfni ili po glavi?“ Parau situaciji prodavca gramofona - dok svi ostali {tan- fraziraju}i Mihiza.

pi{e Dragoljub Petrovi}

DA.

Radio sam u Kuriru.

decenije

Bila je to ve} ozbiljna promena sistema vrednosti – mada se uticajnim novinama smatraju one ugledne, ovde se situacija zarotirala i okrenula na stranu onih zbog kojih se jutarnja {tampa dr`ala na najvi{oj polici, van doma{aja maloletnih lica. Uticaj im je bio strahovit. Jedan usputni seks, pak, bio je va`na karika u Kurirovoj istoriji. Neki dokoni prelama~ skinuo je sa interneta privatni porni} Severine Vu~kovi}. Cela redakcija pa`ljivo je odgledala uradak hrvatske pop dive, onda je nekom sinulo da bi to valjalo od{tampati. Da vidi narod. Taj dan protekao je u neuobi~ajenoj atmosferi – redakcijom je odjekivao ton `estokog seksa dok je skidan frejm po frejm Severininog ku}nog videa. Vlasnik Rodi} nije ba{ bio odu{evljen idejom da njegovo ~edo preraste u porno-magazin. Pravdao se dubokom religiozno{}u. (U redakcije je najpre dovodio popove da osve{taju prostorije, pa tek onda unosio kompjutere.) Sutradan su ulicama promicali smerni gra|ani sa Politikom u rukama. Ispod koje je virio Kurir. Glavni i odgovorni urednik ponosno se pojavio u Rodi}evom kabinetu sa izve{tajem o remitendi. Na kome je pisalo: nula. „Vidi, {efe, ode tira`“ - rekao je. Takozvana konzervativna javnost se sablaznila. Sutradan, na naslovnoj strani pojavila se zvezdasta vinjeta: Kurir - 300.000 prodatih primeraka! Red seksa, red krvi, red estrade, puno politike – ~ak im se i predsednik Tadi} jednom zahvalio kada je njihov novinar zvao premijera Zorana @ivkovi}a da uzme izjavu, a ovaj, kako su tvrdili, zaboravio da

isklju~i mobilni jer su ba{ tih dana u Vladi zadu`ili nove, sofisticirane aparate. Onda je u Kuriru iza{ao transkript razgovora vrha DS-a slede}e sadr`ine: „@ivkovi}: Vrlo dobro znam kakve igre igra{ preko Kurira i kakve tekstove naru~uje{. Dovoljno je da vidim dana{nji intervju sa \ilasom, pa mi je sve jasno. Tadi} (vidno iznerviran, naglo podi`e ton): Ti nisi normalan! @ivkovi}: Jedi govna! Tadi}: Jesam li rekao da nije normalan?! Mi}unovi} (prekida prepirku): Budimo tolerantni!“ Pomenuti novinar, par godina kasnije kao glodur Kurira oti{ao je na intervju sa Tadi}em, tada predsednikom Srbije. Ovaj se u of rikord razgovoru setio transkripta rekav{i: „Sve je ono super ispalo. Ta~no ste preneli. Jedino {to nije @ivkovi} rekao jedi govna. To sam rekao ja.“ I mada je Kurir redovno apostrofiran kao mafija{ko glasilo, remetilac istrage o ubistvu premijera i antireformski medijski elemenat retrogradnih snaga, svi funkcioneri DS i ostalih demokratskih partija redovno su davali izjave i intervjue. Predsednik se, ka`u, jedino naljutio kada su pre dve godine, kao glavni naslov predsedni~kog intervjua stavili naslov: „Pevao bih Dinki}u“. Sigurno najve}i presedan, ipak, predstavlja ~injenica da je prvi intervju posle ubistva svog supruga Ru`ica \in|i} od svih medijskih opcija koje su „autorizovale“ pravo na lik i delo Zorana \in|i}a, dala upravo – Kuriru. Ispalo je da njoj ne smeta {to su oni nekad potpuno otu`no forsirali prili~no „zemunski“ pristup atentatu – od posve}ivanja cele naslovne strane nekom dileru deviza iz Bor~e, koji se

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

{tampe predstavljao kao Kapetan D`o, pripadnik JSO („Ja nisam mogao normalno da spavam dok je on bio `iv“- rekao je taj u majici sa iske`enim vukom za koju se ispostavilo da ju je pazario na pan~eva~kom buvljaku), do legendarnog intervjua sa 400 pitanja za Legiju. I isto toliko njegovih zanimljivih odgovora. Nikada nije otkriveno kako je taj Ulemekov intervju stigao do kabineta vlasnika Kurira, a odande na naslovnu stranu. [to je slu~aj i sa mnogim drugim aferama – ~ija je neidentifikovana putanja neretko ukazivala da je Kurir u pojedinim periodima li~io na „novinu za iznajmljivanje“, kako ga je jedared krstio Aleksandar Tijani}. Prili~an broj istina na koje su se potom ka~ili ostali mediji isplivao je iz „kurirske kujne“ – uz {ablonski naslov „Okle pare?“, jedan od za{titnih znakova ure|iva~kog koncepta, saznavalo se o tajno osnovanoj firmi ministarke Marije Ra{ete Vukosavljevi}, vili na Dedinju guvernera Radovana Jela{i}a, da je vicepremijer Miroljub Labus od „Soni Eriksona“ dobio stipendiju za }erku… i jo{ mnoge „tajne“ koje su drmale establi{ment. Sa druge strane – u novine su znale da u|u i potpuno neverovatne stvari – neka anonimna dojava, bez pe~ata i potpisa „o sumnjivim poslovima Mla|ana Dinki}a“, koja je objavljena uz, za teoriju novinarstva zanimljivu fusnotu: „Ostavljamo ~itaocima da sami procene {ta je od ovoga ta~no“. A poznato je da ~itaoci tabloida imaju istan~an smisao za razlu~ivanje la`i od istine, jelte. Ili kada je, u potpuno radikalskoj ure|iva~koj fazi koju je forsirao vlasnik uz pomo} dovedenih takore}i anonimnih urednika, ali odli~nih klimoglavaca, svaki dan, feljtonski, objavljivana „bajka“ o izvesnom Britancu Hilu, „atentatoru na \in|i}a“, prepuna fascinantnih budala{tina, za koju nije bilo jasno da li je pisao Le Kare ili Le Gija. Izgleda da je to nepostojanje jasnih sistema uticalo da je tamo moglo ono {to ne mo`e drugde – u Kuriru si, recimo, mogao objaviti kolumnu protiv ure|iva~kih poteza Kurira, sprda~inu na ra~un Legijinog intervjua, te nekakvog teksta koji se kosio ne samo sa novinarskom, ve} i najobi~nijom etikom – gde je Mira Karanovi} nazivana „[iptarkom“, i „`enom koja hodi utabanim antisrpskim stazama“ - zato {to glumi likove Muslimanke i Albanke (!?). List je ~esto slu`io za obra~un sa zacrtanim „targetima“ – vlasnikov sukob sa Dinki}em doveo je do toga da lik lidera G17 postane ne{to kao stalna vinjeta naslovnice. Samo su se menjale uvrede i vrednosni sudovi: Hoh{tapler, Bandit, Prevarant, Lopov... Epilog svega: dr`ava je zbog Kurira donela represivne izmene i dopune Zakona o javnom informisanju (kako je to u stihu napisao nedeljnik Vreme: „Cilj je Rodi} Raja, a odo{e na{a jaja.“) Vlasnik je uhap{en i traje mu su|enje zbog utaje poreza i zloupotrebe slu`benog polo`aja. Neke optu`be su iskopane iz vremena kada je kao vlasnik {tamparije „Glas“ jedini pristao da {tampa opozicione biltene i glasila. Zbog toga se niko ne buni, pa ni sada{nji Kurir. List se „politi~ki“ smirio, ali i dalje ima veliki tira` – odavno nisu objavili neki `estok tekst protiv vlasti, dok se na naslovnoj strani, umesto Dinki}evih, smenjuju likovi Ekrema Jevri}a i ostalih „farmera“. [to je najuo~ljivije – svi ostali listovi, koji u me|uvremenu nisu postali Kurir, svojski te`e tom idealu. Oni koji bi jo{ da se bave „pisanjem“ polako se povla~e na veb izdanja.

A KURIR JE POSTAO DEO TRADICIJE. TO SE VIDI IZ PISAMA KOJA REDOVNO STI@U U REDAKCIJU. „ISTRAJTE, ^ITAM VAS OD PO^ETKA DEVEDESETIH“ - PI[E U TIM PISMIMA. IAKO DEVEDESETIH KURIR NIJE NI POSTOJAO. IZLAZI TEK SEDAM GODINA, A REKLO BI SE, TU JE JO[ OD BRA]E RIBNIKAR.

XXXI

pi{e Katarina Sin|eli}

SUPER

SUPERMODEL

B

iti prva Srpkinja koja }e se slikati za ~uveni kalendar Pireli, krasiti nalovne strane Voga i svih bitnijih svetskih modnih ~asopisa, {etati se po pistama Londona, Njujorka, Pariza, Milana, biti progla{en ba{ od „modne Biblije“ (Voga) za jednu od najperspektivnijih mladih manekenki i pri tome biti student za primer... Zvu~i kao pretenciozan spisak `elja jedne tinejd`erke koja bi u su{tini bila sasvim zadovoljna da „~ekira“ bar jednu opciju sa spiska. Ta tinejd`erka nije bila \ur|a Stojiljkovi}, sve te `elje nisu bile njene, ali sve sa tog spiska jeste danas njen `ivot. - Kao mla|a, nisam razmi{ljala o manekenstvu kao o budu}em pozivu. Odrastala sam sa bra}om, tako da su karate, fudbal i rukomet imali bitnije mesto na mojoj listi interesovanja. San retko postaje java jer u stvarnosti sam morala da radim mnogo vi{e nego {to bih ikada zami{ljala da je neophodno za rezultat - ka`e \ur|a za Danas, koju su inostrani mediji zbog nemogu}nosti pravilnog izgovora imena prekrstili u Georgina. Taj savr{eni sklop nagla{enih jagodi~nih kostiju i napu}enih, senzualnih usana, kako su je u Vogu opisali, nije mogao da pro|e neopa`eno. Dejan Markovi}, direktor modnih agencija „Names“ i „Women“, kao i modni skaut Jelena Ivanovi} prepoznali su u \ur|i

potencijal. I bili su vi{e nego u pravu - jer je ona u debi sezoni upisala neverovatnih 60 revija. - Veoma je bitno kada ste mlad model da imate podr{ku i kod ku}e kako biste u inostranstvo otputovali dobro pripremljeni. Da nije bilo podr{ke Dejana Markovi}a verovatno nikada ne bih poku{ala da se bavim manekenstvom u inostranstvu. Agencija Women Milano je verovala u mene kad ja nisam ni razmi{ljala o tome. Sve je po~elo kada se ku}a Kelvin Klajn zainteresovala za ekskluzivni ugovor sa mnom. Iako do ekskluzive nije do{lo, to je bilo od velike pomo}i po{to su tada i ostali klijenti i agenti prepoznali moj potencijal za revije. Kasnije su usledila i snimanja i sve je bilo vrlo uzbudljivo. Se}am se tih dana, ~esto bih pitala agente da li su sigurni da sam ba{ ja potvr|ena za taj posao. Mislim da nisam o~ekivala uspeh ve} prve sezone - napominje dugonoga manekenka. Odlazak u inostranstvo i brz uspeh posle maltene samo jednog kastinga doneo je \ur|i veliku unutra{nju borbu sa sobom. Mnoge dileme i pitanja karakteristi~na za svet odraslih trebalo je re{iti sa samo 16 godina. - Fakultet politi~kih nauka je bio prioritet, ali vremenom sam shvatila da `ivot nisu samo prioriteti i veliki planovi ve} i svakodnevnica koju je manekenstvo obogatilo i u~inilo zanimljivom. I dalje sam student, odlazak na fakultet ~ini me sre}nom i svaki polo`eni ispit je

Jedan \ur|in dan u aprilu Potvr|ena sam za italijans ki Vog. Snimamo u Njujorku, u pre lepoj staroj vili u Bruklinu. Insp iracija za snimanje je film Veliki Getsbi. 06.00: Budim se. Pakujem mini kofer za posao u [angaju po{to }u posle snimanja i}i pravo na aerodrom. 07.00 - 08.00: Teretana. Ret ko kada doru~kujem, ali sti` em da naparavim kaficu pre neg o {to krenem na posao. 08.30: Hvatam taksi, snim anje je u Bruklinu pa kre}em malo ranije, u 09.00 sati je zakazan po~etak snimanja... Ipak, po{to se tim sastoji od mnogo ljudi i nek o uvek kasni sti`em da se upo znam sa timom za {minku i frizu ru, kao i da dobijem neke informa cije od stilistkinje kako bih imala {to potpuniju ideju o snimanju . 09.30 - 11.30: [minka, frizu ra. 12.00: Po~injemo sa slikanje m, radimo brzo, zavr{avamo dve fotografije pre ru~ka. 14.00: „Lunch time“. 15.00: Nastavljamo sa snimanjem do 18.30. Ura dili smo deset fotografija koliko je planirano za taj dan, svi su zadovoljni jer je dan gotov i posao obavljen. 19.00: Dolazi voza~, pravac aerodrom D@FK. 21.35: Nalazim se u svom sedi{tu vezanog pojasa. Let je dug . Budim se u [angaju... ^ekiram stva ri u hotelu i odlazim na finalnu probu za reviju koja je sutradan.

uspeh na mojoj tabeli. Dosta je te{ko, ali uz dobru organizaciju i pomo} kolega ni{ta nije nemogu}e. Putovanja uvek promene ~oveka. Raznolikost kultura i mentaliteta pomogla mi je da se nau~im toleranciji i strpljenju. Ne znam kako bi stvari izgledale da se nikada nisam upustila u ovu pri~u, ali `elim da verujem da bih to jo{ uvek bila ja, da bih neke principe zadr`ala gde god da se na|em - isti~e \ur|a. Iako se kao klinka odlu~ila na `ivot u gradu koji nije njeno rodno Pan~evo, u zemlji koja nije Srbija, ova dvadesetdvogodi{njakinja nije ose}ala strah od nepoznatog, od eventualnog neuspeha i pada. - Nisam bila upla{ena, jer ~ak i sada manekenstvo nije jedina aktivnost kojom se bavim. Ne mo`ete biti neuspe{ni kada imate 20 godina jer je toliko toga pred vama. Takvo razmi{ljanje mi je pomoglo kad god bih zapo~ela ne{to. Modeling je jedna sjajna pri~a, naro~ito za ovaj deo mog `ivota, tako da nema mesta strahu. Samopouzdanje i prodornost su klju~ za sve u `ivotu. Te{ko je imati te osobine ako ste {esnaestogodi{njakinja iz Srbije, ali sve se to da nau~iti. Danas mnogo verujem u sebe. Planova u ovom poslu nema, idem korak po korak, privodim studije kraju, u~im francuski, kre}em na jogu, jednostavno radim na sebi svakodnevno... Takve stvari se mogu planirati, ostalo se prosto dogodi. Priznaje srpska manekenka da ~esto ose}a nostalgiju, da `ali za nekim obi~nim, a izgubljenim momentima, me|utim, nikada \ur|a ne bi menjala uzbudljiv `ivot koji trenutno vodi. - Ne volim re~ prosek jer smatram da je svako izvanredan na svoj na~in. Cena bilo kakvog uspeha je uvek odricanje, ali to se valjda zove ravnote`a. Ponekad po`elim da mogu da budem na tri-~etiri mesta istovremeno jer postoji toliko stvari koje `elim da uradim, ljudi koje volim da vidim, ali ponekad to jednostavno nije mogu}e. Dakle, cena su ti izgubljeni momenti sa dragim osobama, propu{tanje ekskurzija sa kolegama, kratka letovanja i zimovanja, takve stvari. Ako treba da vagam, mislim da se isplati jer sve je to `ivot i treba posmatrati stvari sa vedrije strane. Skoro da nema dizajnera koji ne{to zna~i u svetu mode, a da \ur|a sa njim nije radila. Ona veoma ceni D`ona Galijana, Armanija, a najsimpati~niji joj je @an-Pol Gotje, sa kojim ~esto pri~a o Beogradu. - Jednom sam izjavila da je to pravi „Vanity Fair“ odnosno va{ar ta{tine. Imate najraznovrsnije profile ljudi, razli~ite nacionalnosti, godi{ta, ali svi oni govore Prada jezikom, kako ka`u u jednom filmu. Moji omiljeni dizajneri su @an-Pol Gotje i on je najsimpati~nija osoba koju sam upoznala u ovom poslu, sa D`onom Galijanom iz ku}e Dior sara|ujem od samog po~etka, a veoma mi je drag i \or|o Armani i njegov tim ljudi... Zaista su svi druga~iji, gospodin Armani je strog i organizovan, D`on je povu~en i skoro stidljiv, dok je @an-Pol hiperaktivan, ljubazan, duhovit. Obo`ava Beograd, tako da se uvek fino ispri~amo. Zaista u`ivam u svakom poslu jer sam okru`ena kreativnim i talentovanim ljudima, a to nikada nije dosadno - zaklju~uje \ur|a Stojiljkovi}.

Strana XXXII Î

XXXII

ng

petak, 31. decembar 2010 - ponedeljak, 3. januar 2011.

LI^NOSTI I DOGA\AJI

decenije

scena

LI^NOST

decenije

\UR\A STOJILJKOVI]

SUPER SUPERMODEL Put oko sveta za 365 dana

Í Strana XXXI

JANUAR- Posle proslave Nove godine i Bozi}a otputovala sam u Pariz, gde sam radila revije - haute couture (viska moda) za Dior, Armani Prive, Elie Sab i @an-Pol Gotje... FEBRUAR - Njujor{ki Fashion week, uradila sam dvadesetak revija, me|u kojima i Lakost, DKNY, Ralf Loren, Vera Veng... Krajem meseca sam oti{la u Milano zbog Nedelje mode. Radila sam revije Armanija, Etro, Dol~e i Gabana... MART - Pariz Fashion week. Radila sam za Dior, D`ona Galijana, Hermes, @an-Pol Gotjea... Potom sam otputovala u London gde sam se slikala sa Vog Portugal - izdanje za septembar 2010. FW se zavr{io, pa sam nedelju dana odmora provela u Beogradu. Opet sam se vratila u Pariz, zbog probe Dior revije koja se u maju odr`ala u [angaju. APRIL - Slikala sam se za editorijal za magazin Velvet. Oti{la sam u Tunis na nekoliko dana gde sam se slikala i za editorijal za {panski Vog. Krajem meseca bila sam u Njujorku i slikala sam se za italijanski Vog, a sa snimanja sam oti{la direktno na aerodrom - pravac [angaj i Dior revija. MAJ - Dior revija u sklopu Shanghai World Expo doga|aja. ^udesan grad. Ponovo sam oti{la u Pariz gde sam se slikala za naslovnu stranu magazina Le Monde sa Sarom Mun. Izdanje za Jun. JUN - Njujork na samo nekoliko dana zbog slikanja par kataloga i revije za Karolinu Hereru. Onda nazad u Evropu, ovoga puta Milano zbog slikanja za Dol~e i Gabana katalog. Kraj meseca sam provela u Parizu gde sam se pripremala za revije visoke mode - probe, kastinzi itd.

JUL - Revije visoke moda. Radim Eli Sab, Dior i @an-Pol Gotje. Onda Rim i revija Alta moda gde radim reviju Fausto Sarli. Stigla sam i u Beograd, jer po~inju pripreme ispita za septembar. Kraj meseca sam provela na jedrenju u Gr~koj sa de~kom i prijateljima. AVGUST - Sve agencije zatvaraju kancelarije zbog odmora tako da posla nema. Oti{la sam u Ju`noafri~ku Republiku na nekoliko nedelja kao jedan od ~lanova volonterskog tima iz Londona koji je radio sa lokalnim stanovni{tvom, uglavnom decom na pobolj{anju uslova obrazovanja i svesti o zaraznim bolestima u regionu (gradili smo {kolice, dr`ali ~asove engleskog jezika). Fantasti~no iskustvo. SEPTEMBAR - Po~inje nova sezona, odlazim u Njujork, potom Pariz, ali zbog naslovnice magazina Flair propu{tam revije Fashion weeka. Uspevam da uradim samo reviju u organizaciji ameri~kog Voga pod nazivom Fashion night out. OKTOBAR - U Beogradu se upisujem na ~etvrtu godinu Fakulteta politi~kih nauka i pola`em nekoliko ispita. NOVEMBAR - Slikala sam se za nekoliko kataloga u Njujorku, potom odlazim u Pariz gde se slikam za naslovnu stranu Grej magazina, februarsko izdanje 2011. DECEMBAR - Bila sam u Japanu na nekoliko dana zbog revija doma}ih dizajnera. Divna zemlja. Vratila sam se sa novom energijom. (Odgovaram na pitanja ovog intervjua na letu Tokio - Pariz). Stigla sam u Pariz. Nemam planove za Novu godinu i praznike. Vide}emo... Toliko za 2010.